Vožnja bicikla u prirodi je predivan doživljaj i najčešće nas kasnije za nju vezuju najljepše uspomene. Ljepota krajolika, ugodan zrak, miris šume ili livada, dobro društvo… sve su to sastavni dijelovi brdskog biciklizma. Međutim, odlazeći daleko od naseljenih mjesta moramo biti svjesni i opasnosti koje vožnja bicikla donosi i naučiti kako najbolje reagirati u neželjenim situacijama. Koliko god da smo sigurni u sebe, u svoj bicikl, trenutak nepažnje može biti koban, pad neizbježan a povrede katastrofalne. Na kraju, najteži dio u slučaju veće povrede predstavlja transport unesrećenog koji je ponekad nemoguć, dugotrajan, zamoran…
Povrede koje biciklisti doživljavaju najčešće su uzrokovane padom i kontaktom sa grubom podlogom. Tada su moguća krvarenja, prijelomi kostiju ili potres mozga. No, dugotrajna ljetnja vožnja može rezultirati dehidriranjem i sunčanicom, odlazak u divljinu nosi sa sobom opasnosti od napada divljih zvijeri, insekata, zmija i dr. Kako se ponašati u svakoj od tih situacija? Vrijedilo bi znati sljedeće:
Potres mozga:
Ova povreda se dešava pri kontaktu glavom s tvdom podlogom. Nošenje kacige će u mnogo slučajeva spriječiti potres mozga. Ipak, u slučaju jakog udarca potres mozga ćemo prepoznati kroz gubitak svijesti koji nastaje odmah nakon ozljede, traje kratko i prilikom dolaska sebi unesrećeni djeluje smeteno. Drugi znak potresa mozga je amnezija prilikom koje ozlijeđeni ne pamti događaje koji su doveli do nesreće. Na kraju, tu su i vegetativni simptomi kao što su: mučnina, povraćanje, glavobolja, vrtoglavica i slabost.
Unesrećenog je potrebno što hitnije odvesti u bolnicu gdje se liječenje sastoji od mirovanja, od nekoliko dana do nekoliko sedmica.
Krvarenje
Biciklisti se najčešće susreću sa površinskim povredama usljed pada na cestu ili makdam pri većim brzinama
Pad s bicikla može uzrokovati manja krvarenja iz površinskih rana, oguljenih mjesta, malih razderotina ili posjekotina i obično će samo prestati. Nije loše površinsku ranu (prije svega prvo dobro isprati obicnom vodom a potom)posuti BIVACINOM ili drugim antiseptičkim sredstvom te potom previti zavojem ili staviti hanzaplast.
Međutim, moguće su i povrede sa većim krvarenjem koje prepoznajemo po tome što je ozlijeđeni blijed, koža i sluzokoža su bez krvi, koža je hladna i prekrivena ljepljivim znojem a ozlijeđeni uplašen. Disanje je ubrzano i naporno a puls ubrzan. Ozlijeđeni se žali na žeđ, umor, zujanje u ušima i mrak pred očima, osjeti slabost i nemoć, zatim nastupa nesvjestica, pa i smrt. Da bismo preduprijedili najgore moguće je primijeniti neke od metoda zaustavljanja krvarenja:
a) pritisak prstima
Ovu metodu primjenjujemo kad povrijeđeni naglo gubi velike količine krvi. Pogodna je za kratkotrajnu primjenu dok se ne primijeni sigurniji način. Sastoji se u tome da se prstima pritisne krvni sud uz kost. To je moguće izvesti kod krvarenja na glavi, rukama i nogama. Kod jakog krvarenja na glavi i vratu treba sa četiri prsta ruke pritisnuti srednji dio vrata, između prednje i bočne strane, dok se šakom i palcem obuhvati zadnja strana vrata (pritišće se unazad i unutra prema kičmenom stubu i to samo sa jedne strane vrata, nikako sa obje istovremeno).
Krvarenja u predjelu ramena i pazuha zaustavljaju se pritiskanjem naniže, sa više prstiju, središnjeg dijela ključne kosti. Kada je krvarenje iz gornjeg i srednjeg dijela nadlaktice treba palčevima obje ruke pritisnuti prednji dio pazušne jame ka ramenom zglobu, a ostalim prstima obuhvatiti predio ramena. Kod krvarenja iz lakta, podlaktice i šake treba palcem pritisnuti sredinu unutrašnjeg dijela nadlaktice, a ostalim prstima je obuhvatiti. Ako je krvarenje iz noge, treba pritisnuti predio prepone.
b) zavoj s pritiskom
Ovu metodu primjenjujemo da zaustavimo krv na duže vrijeme pritiskom na ranu. Primjenjuje se tako da se rana prvo prekrije sterilnom gazom pa se uzdužno postavi predmet koji vrši pritisak. Potom se predmet i rana uviju zajedno zavojem, nešto čvršće stegnuvši. Međutim, suvišno stezanje može biti i opasno, a nikako se ne smije primjenjivati na vratu.
c) Esmarhova povezica
Primjenjuje se kad dođe do potpunog razmrskavanja ili kidanja dijela tijela. Sastoji se od toga da se povrijeđeni ud stegne čvrsto iznad mjesta krvarenja. Ovo je moguće činiti trakom zavoja ili platna širine minimalno 5 cm, a nikako se ne smije koristiti konopac, žica i slično. Traka se postavi iznad rane i može se stezati komadom drveta, klinom i slično. Zatim se klin učvrsti drugim komadom zavoja.
VAŽNO: držanje povezice duže od pola sata može oštetiti tkivo, a držanje duže od 2-3 sata može dovesti do odumiranja tkiva! (ako je potrebno zbog dužine transporta povezicu držati duže vremena onda istu treba svakih pola sata malo popustiti I opet stegnuti)
Površinske rane
Ove rane je potrebno zaštititi od infekcije i pokriti tako da se zaštiti od spoljnih uticaja ali dozvoliti “da diše”. Ovo je najbolje učiniti gazom i zavojem. Zabranjeno je samu ranu:
a) pokrivati vatom jer se ona uvlači u nju, lijepi i skori onemogućavajući protok vazduha
b) posipati raznim praškovima (duhan, prašina, barut…)
c) oblagati melemima i mastima (med, luk, mahovina, razne trave, lišće bokvice…)
d) čistiti od stranih tijela (komadići drveta, stakla i dr) jer se kao posljedica može pojaviti infekcija ili povreda živaca, krvnih sudova i drugih tkiva
Postavljanje zavoja
Glavno pravilo je da se rana prethodno prekrije sterilnom gazom radi sprečavanja dodatnog inficiranja. Potom treba zavojem potpuno prekriti ozlijeđeno mjesto. Zavoj treba početi namotavati od neozlijeđenog dijela (nikako na samoj rani) i završiti namotavanje i staviti povez takođe pored rane. Na ovaj način čvor neće iritirati samu ranu. Pri zavijanju treba voditi računa o pritisku da se ne zaustavi cirkulacija krvi. Ipak, zavoj treba postaviti čvrsto kako se ne bi pomjerao tokom transporta.
Prelomi kostiju i povrede zglobova
Nažalost, ovo je česta povreda kod biciklista koja može biti jako bolna. Ako se utvrdi prijelom kosti ili povreda zgloba potrebno je uz pomoć priručnih sredstava dovesti kost ili zglob u stanje mirovanja(imobilizacijom dva susjedna zgloba). To se najlakše postiže priručnim sredstvima (drvo, tvrdi predmet…) koji se postavi preko odjeće uz ozlijeđeni dio (kost ili zglob) i učvrsti zavojem, trakom platna i slično. Stezanje ne smije biti toliko jako da ometa krvotok.
Tehnika imobilizacije ekstremiteta
Ako je u pitanju prelomljena kost neophodno je učvrstiti dva susjedna zgloba (postiže se tako što se postavi predmet uz kost i poveže iza susjednih zglobova). Ako je povrijeđen zglob tada se učvršćuju dvije susjedne kosti kako bi se onemogućilo pokretanje zgloba.
Sunčanica i toplotni udar
Sunčanica nastaje usljed dužeg djelovanja sunčevih zraka na nepokrivenu glavu. Prepoznajemo je po jakoj glavobolji, mučnini, povraćanju, vrtoglavici, slabosti organizma, teškom disanju i ubrzanom pulsu. U težim slučajevima bolesnik izgubi svijest, ima temperaturu i jako se znoji. Toplotni udar nastaje kad je čovjek pretoplo obućen i izložen fizičkim naporima u uslovima povišene temperature vazduha koji je jako zasićen vlagom i sa smanjenim sadržajem kisika.
Ozlijeđenog treba staviti u hlad da leži sa uzdignutom glavom. Jedna od mjera je i rashlađivanje glave stavljanjem hladnih obloga ili prskanjem. Ako je povrijeđeni svjestan, treba mu dati što više hladnih napitaka.
Životinje
Mrki medvjed
Jedna od opasnih zvijeri na našim prostorima je mrki medvjed. Iako nije zabilježen slučaj susreta biciklista s medvjedom nije naodmet znati ponešto o ovoj zvijeri. On ne mora da predstavlja opasnost ako se ne prave nagli pokreti i ne krene u bježanje. Prilikom susreta s medvjedom potrebno je polako koračati unazad, jer ga brzi pokreti razdražuju. Medvjedi imaju loš vid, za razliku od čula mirisa i sluha. Ako noćimo na otvorenom, hranu je dobro čuvati van logora, dobro zatvorenu da medvjed ne osjeti njen miris koji će ga privući.
Ujed bijesne životinje
Ponekad divlje životinje izgledaju mirno i pokazuju pitomost, ali to može zavarati i prikriti činjenicu da su oboljele od bjesnila. Domaće životinje će, ako su bijesne, pokazivati promjenu u odnosu na uobičajeno ponašanje. Kada bijesna životinja ugrize čovjeka na mjestu ugriza ulazi virus u tkivo i putem nerava se širi ka mozgu izazivajući teška oštećenja. Bolest počinje strahom, nemirom, glavoboljom da bi se kasnije javili grčevi. Ozlijeđenom je potrebno isprati ranu (ako postoje uslovi i sapunicom ili deterdžentom) i što prije ga uputiti u bolnicu radi vakcinacije.
Ujed zmije
Kod nas živi više vrsta neotrovnih zmija (čiji ujed takođe može biti opasan radi infekcije od bakterija iz usta zmije) ali i šest vrsta otrovnica. Napoznatija i najotrovnija je poskok, a najrasprostranjenija šarka. Otrovne zmije u brzini je teško razlikovati od neotrovnih, ali napomenimo da im je glava široka a vrat iza nje sužen, što nije slučaj kod neotrovnih zmija. Otrovnice su veoma pokretne, nisu plašljive, plivaju u vodi i brzo napadaju. Na mjestu ujeda ostaju dvije ubodne ranice koje mogu ali i ne moraju krvariti. Oko njih se ubrzo javlja otok, crvenilo, utrnulost a nakon toga pojava modrih mrlja. Žrtva ujeda osjeća mučninu, glavobolju, slabost, disanje postaje teže, gubi svijest i na kraju dolazi do smrti.
Suština pomoći je u sprječavanju raznošenja otrova po tijelu. Postoje dva postupka, u suštini slična. U oba slučaja žrtva bi trebala da miruje i da se u ležećem položaju prenese do bolnice.
1. Ekstremitet treba podvezati iznad rane i tako spriječiti dovod otrovane krvi kroz venu ka srcu. Zatim se pristupa isisavanju rane. Ovo se čini oko 20 minuta tokom jednog sata. Osoba koja isisava otrov ne smije imati ranu u usnoj šupljini niti kvaran zub te mora paziti da ne proguta otrov.
2. Ekstremitet se umjereno podveže neposredno iznad rane. Na samoj rani se naprave dva unakrsna reza kroz kožu i pusti se da iz rane ističe krv a sa njom i otrov. Rezovi se naprave nožem kojeg prethodno opalimo plamenom.
Bilo bi poželjnoda jedan od učesnika kod sebe ima serum protiv zmijskog ujeda! U pravilu, serum daje samo stručna osoba i u slučaj
Ujedi insekata
Većina insekata kod nas nemaju otrov opasan po život čovjeka. Najčešći su ubodi ose, pčele, stršljena ili komarca. Na mjestu uboda se javljaju otok, bol i svrab. No, u slučaju više uzastopnih ujeda ili napada roja insekata mogu se pojaviti znaci trovanja i oštećenja nervnog sistema, pa i smrt. Neke osobe su alergične na ujed insekata pa i jedan ubod dovodi do burne reakcije. Tada dobivaju crvene “pečate” po tijelu, teško dišu, otiču u predjelu lica i vrata i potrebno je da prime odgovarajući lijek. Oni koji znaju da su alergični na ubod određenog insekta (tipa pčele) bi svakako u svojoj ličnoj prvoj pomoći trebali nositi epinefrinsku injekciju za slučaj ekstremne reakcije.
Prva pomoć kod ujeda insekata se sastoji u stavljanju hladnih obloga na mjesto ujeda.
Danas postoje i serumi protiv ujeda insekata. Također, postoji i prevencija protiv uboda insekata (komarci, krpelji) u vidu sticka ili spreja tipa OFF (repelent). (hvala Mireli na sugestiji)
Ujed škorpije
Među vrstama škorpija koje žive kod nas samo mali broj je onih čiji je ujed smrtonosan. Ujed je bolan, javlja se crvenilo, otok a kasnije lokalno pečenje i stezanje. Ponekad se javlja i trzanje tijela. Prva pomoć se sastoji u stavljanju hladnih obloga na mjesto ujeda.
Ujed krpelja
Ovaj insekt je prijenosnih mnogih opasnih bolesti, a napada tako što sa grana padne na čovjeka i zakači se. Gotovo ga je nemoguće odvojiti od tijela. Nekad se krpelj polijevao naftom ili benzinom pa je zbog nedostatka kisika izlazio sam. Moguće je probati zavezati čvor oko vrata krpelja i postepeno uvrtati konopac. Kada ga konopac stegne krpelj će sam izaći a da ne ostavi dijelove tijela ispod kože. Neko vrijeme će na tom mjestu ostati crvenilo, ali ako potraje više dana potražite pomoć ljekara. Ako niste sigurni da u potpunosti možete odstraniti krpelja onda je najbolje ne dirati ga do dolaska ljekaru. Dijelovi koji ostanu u koži kasnije izazivaju jaku upalnu reakciju!
Udar groma
Osnovne mjere zaštite se sastoje u izbjegavanju boravka na otvorenom prostoru u vrijeme grmljavine. Ne treba stajati ispod visokog drveća, metalnih stubova i sl. Povrijeđeni od udara groma može doživjeti prividnu smrt prestankom rada srca I disanja i tada je potrebno brzo reagirati,Prije svega utvrditi dali je došlo do prestanka rada srca.. Inicijalni efekat da se srce koje je stalo podstakne na rad je snažan udarac pesnicom u predjelu gudne kosti dok unesrećeni leži 3 puta ukoliko je došlo do zastoja rada srca pa tek onda primijeniti vještačko disanje usta na usta i spoljašnju masažu srca Ponekad oživljavanje uspijeva i nakon nekoliko časova.
Ovo su samo neki od slučajeva koji se mogu desiti prilikom bavljenja brdskim biciklizmom. Važno je imati na umu da je transport unesrećenog, ukoliko nije sposoban sam da se kreće, može biti iznimno težak i dugotrajan. Dobro bi bilo, stoga, da grupa koja se kreće bude homogena, da se ne razilazi, da se naročito prilikom dugotrajnog spusta niz planinu svakih par kilometara grupa sačekuje i prebroji. Na kraju kolone je poželjno da vozi iskusniji vozač, a izvrsno bi bilo da ima “motorolu” ili sličan komunikacijski uređaj jer je mobitel često bez signala u planini. Svaki ozbiljan biciklist će sa sobom na vožnju ponijeti mali set prve pomoći (vidi u tekstu: Oprema za brdski biciklizam – šta ponijeti na vožnju?). Takođe, dobro bi bilo da svaki član grupe upozna načine pružanja prve pomoći i, što je najvažnije, da nauči zadržati prisebnost.
U slučaju težih povreda potrebno je pozvati pomoć.
U okviru Planinarskog saveza BiH djeluje Gorska služba spasavanja koja ima svoje regionalne stanice. Broj telefona GSS Stanica po gradovima BiH:
- Sarajevo – 061 272 883 – Podžo Adnan
- Goražde – 061 614 673 – Gušo Murat
- Gornji Vakuf – 061 240 562 – Begovic Reuf
- Zenica – 061 454 737 – Šatorovic Fahrudin
- Mostar – 061 777 485 – Voloder Anes i 061 823 437 – Ðajo Miralem
- Travnik – 061 792 532 – Rubin Pinjo i 061 373 841 – Kajmaković Enes
- Bihać – 061 144 248 – Lipović Ermin
- Jablanica – 061 216 418
Ipak, preporučujemo da u slučaju nesreće najprije obavijestite Policiju na broj telefona 122 i Hitnu Pomoć na 124.
Teks napisao: Emir Vučijak
Recezent: Dr. Edin Muhić
Foto: on-line forumi i www.hitna-pomoc-zg.hr
Svaka čast, čestitam na jednostavnom opisu koji je jasan i za laike. Pozdrav
Odlican clanak, ja bih jos samo dodala na dijelu za insekte da postoji i prevencija protiv uboda insekata (komarci, krpelji) u vidu stika ili spreja tipa OFF (repelent) Isto tako spomenuti da oni koji znaju da su alergicni na ubod odredjenog insekta (tipa pcele) bi svakako u svojoj licnoj prvoj pomoci trebali nositi epinefrinsku inekciju, u slucaju ekstremne reakcije..
Mirela, dobrodošla na sajt i hvala puno na sugestiji. Obzirom da je jako korisna, ubačena je u tekst.
Hvala još jednom!
mekee,
Hvala i drago mi je da mogu pomoci bar nekim savjetima.
Jos bih dodala da za medu ako nocite treba ranac sa hranom staviti na visociju granu, malo udaljenu od mjesta kampovanja, ako medo i htjedne da gricne navece, nece vam smetati :).
Za suncanicu: obzirom da se dehidracijom gube elektroliti, bilo bi pozeljno nositi sa sobom kesice istih (mogu se kupiti u apotekama, za bebe) pa razmutiti sa vodom.
Zmijski ujedi: vise se ne koristi isisavanje rane ustima, nego postoje pumpice za isisavanje otrova. (sad je pitanje gdje se to kod nas moze naci)
Za sve alergijske reakcije je dobro nositi sa sobom tablete antihistamina, po mogucnosti non-drowsy (nemam blage kako ovo prevesti)
odlican clanak, samo bih dodao u dijelu ujed zmije, neke stvari koje su veoma bitne! :
Savjeti pri ujedu zmije
* – Umirite se, nemojte paničiti
* – Odmarajte se i držite ugriženi dio tijela mirno
* – Nemojte ranu sjeći niti “sisati”
* – Što prije dođite do zdravstvene ustanove
Ma, sve je ovo fino i sve neka teorija ali fakat je frka kad se ispred vas kolega biciklist, tezak preko sto kila razbije, prepadne, ne moze da ustane, nesvijesti mu se… Nedavno smo imali slicnu situaciju i znate sta: NAJVAZNIJA JE PRISEBNOST! Prosto je nevjerovatno koliko, u stvari, razgovor i ohrabrenje unesrecenog moze utjecati na brz oporavak. Jasno, u slucaju da nema tezih lomova i sl.
Sto se ujeda zmije tice sumnjam da ce neko nositi pumpicu jer se nekad lisavamo dijelova garderobe (i fulamo) zarad smanjenja tezine. Sisanje krvi je naravno nedopustivo ako postoji sumnja da je osoba zarazena necim, ali ja bih licno pomogao kolegi i na taj nacin.
@Mirela
Svakako se ukljucite korisnim savjetima, ovo sam pisao cisto laicki na bazi dugogodisnjih iskustava. Dobrodosla je svaka strucna pomoc koju cemo rado podijeliti s ljudima
Sve je odlicno opisano, osim jednog detalja koji je neispravan. Naime, kod ujeda zmije, NE SMIJE SE RANA PODVEZIVATI I REZATI TE ISISAVATI KRV. To je generalna zabluda. Rana se ne podvezuje s obzirom da uglavnom nestrucna lica jako podvezu te dodje do prekida cirkulacije sto moze imati vece posljedice, a ne isisava se zbog same sigurnosti spasioca. Najmanji problem je ranica u ustima i kvaran zub. Pod jezikom se nalazi splet kvrnih sudova i jako tanka sluzokoza, tako da zapravo opasnost predstavlja ovo, a ne kvaran zub. Jedina pomoc u ovom slucaju je antivipericni serum, i nastradalog pod hitno treba voditi u najblizu ambulantu. Mozete imobilisati ekstremitet kao jedan vid pruzanja prve pomoci.
@Lejla
Hvala na komentarima, ukoliko imate znanja i volje da nam stogod napisete iz ove oblasti rado cemo objaviti.
Sto se podvezivanja rane tice ja sam nekad ucio ovako, ali naucna saznanja se ocito mijenjaju. Logika je da se sprijeci distribucija zarazene krvi u organizam, podvezivanjem ce se to donekle umanjiti ali ne i sprijeciti. Naravno, obavezno voditi racuna da se ne potpuno ne zaustavi krvotok, zato sam i naglasio da se podvezivanje vrsi 20-tak minuta unutar jednog sata. Ako aktuelna nauka kaze drugacije, rado cu uvaziti savjet.
Isisavanje je svakako diskutabilno, bilo bi idealno imati prirucnu pumpicu ali malo ko to danas nosi u planinu.
Nevolja je sto bi pravi savjet bio da se ozlijedjeni stavi u mirovanje i dovede mu se pomoc, ali kako to uciniti u BiH na neprohodnom terenu… Srecom, u zadnjih desetak godina nisam cuo da je bilo kojeg biciklistu ujela zmija.
Ja sam student 5. godine stomatologije i prosla sam u toku studija kompletnu medicinsku predkliniku i kliniku. Pruzanje prve pomoci u svim situacijama je nesto sto kao buduci zdravstveni radnici apsolutno moramo znati i biti sposobni snaci se u svakoj situaciji. To sto sam napisala su danasnja shvatanja u pruzanju prve pomoci kod ujeda zmija i pokazala su se kao najuspjesnija. za podvezivanje rane sam naglasila da nestrucna lica to ne rade, jer veoma cesto jako stegnu i dodje do prekida cirkulacije sto izaziva ostecenja koze i mekih tkiva. u bolnici sam vidjela svega i svageca, i zaista najbolje je jednostavno transportirati povrijedjenog do prve ambulante, s tim da povrijedjeni miruje. ukoliko se krece, trci, panici, povecava se protok krvi kroz organizam, samim tim i otrov brze djeluje. mnogi faktori imaju tu znacajnu ulogu u stepenu djelovanja na organizam ( dob povrijedjenog, opce zdravlje, vrsta zmije, kolicina otrova, da li je prije toga zmija imala vec neku zrtvu i sl. ). opet naglasavam NE SMIJE SE REZATI I NE SMIJE SE ISISAVATI OTROV. to ce vam zaista i svaki doktor medicine reci, jednostavno to je pravilo. jedini spas u ovakvim situacijama je antivipericni serum….ako rezete i isisavate krv, samo dovodite u opasnost i sebe i povrijedjenog. treba ostati pribran i sto brze u ambulantu. nadam se da ce nekome savjet pomoci.
Odlicno, bas ti hvala za ove savjete. Dakle, ne vezati i ne isisavati!
Jednom smo nesto govorili o mogucoj organizaciji obuke ili slicno iz prve pomoci koju bi drzali volonteri biciklisti. Pa, eto, svi koji mogu pomoci su dobrodosli. Uskoro ce zima pa bi to mogao biti dobar povod za druzenje a i korisno sticanje znanja za sve ucesnike.
To vam je odlicna ideja. U crvenom krizu imaju kurs pruzanja prve pomoci, ali to je uglavnom za vozacki ispit…kako god, korisno je. ako organizujete nesto tako, obavijestite 😀 rado bih ucestvovala 🙂
Ma, vecina tih kurseva je neka teorija nidje veze. Ja sam jednom slusao tipa koji prica kako unesrecenog prilikom ozljede kicme treba staviti na vrata i tako ga transportovati. Ali, odakle ti vrata na autocesti. U sustini treba nam neko ko se kuzi u srz problema ali ko to moze ispricati primjereno realnoj situaciji. Grupa ljudi je u sumi, 20 kilometara od civilizacije, ima ozlijedjenog i haj ti sad primjenjuj teoriju. Ipak, kad unaprijed znas neke stvari bolje je. Ljudi se uspanice kod trivijalnih stvari ili prave greske pa ozlijedjenog jos vise unesrece. Zato bi dobra bila neka vrsta obuke, pa ko hoce bujrum. Ja vec pet godina nosam set prve pomoci, vise puta sam ga dopunjavao jer se obicno trosio na nekog drugog a ne na mene. Jasno, draze mi je tako, hahahaha
Mozda bi vam najbolje bilo da se konsultujete sa nekim specijalistom anestezije i reanimacije… Oni su tu najbolji i sigurno mogu pomoci i nauciti vas. Jedno je teorija, drugo praksa na terenu i kad se nesreca stvarno desi…to je skroz druga prica. Nadam se da vam nece nikad trebati, ali eto, znanja nikad dosta :))
Ovo što kolegica spominje je sigurno ispravno (u teoriji) ali kolega Emir je vrlo bliže stvarnosti. Ako u 99% slučajeva niko od polaznika u prirodu ne nosi serum , pumpicu za isisavanje otrova ili vrata što bi rekao emir onda ne treba ni posmatrati te slučajeve. Onaj ko to ima sve u prirodu kada se to desi je sretan i sigurno će dobro proći.
Statistika govori da najgore prolaze oni avanturisti u prirodi koji nemaju nikakvu pomoć sa sobom i upravo je pitanje kako da sami sebi pomognu u prirodi improvizirajući sa svim što im je dostupno. S toga meni i logično izgleda da npr treba stegnuti ranu iznad mjesta ujeda da se otrov ne bi širio, jer i čekanje pomoći nekada zna biti pogubno.
Lijep pokušaj. Da bi ove informacije bile dobre i savremene a ne iz “davnih vremena” konsultirajte kolege iz Crvenog Križa i polumjseca kao i gospodu iz BiH nacionalnog društva za kardiopulmonalnu resuscitaciju.
Srdačan pozdrav