Možda Bosna i Hercegovina jeste mala zemlja, ali takve raznovrsnosti, ljepote krajolika i ljudi malo gdje ima. Dok je u visinskim predjelima centralne Bosne već prisutna pojava jutarnjeg mraza, pa livade osvanu bijele kao da je već napadao snijeg, u Hercegovini okupanoj suncem i prvog dana novembra, ili studenog kako ga još zovu, kao da je proljeće. Zahvaljujući upravo toj činjenici, možda i posljednje druženje u oviru projekta “Biking&Heritage”, ovaj put čak dvodnevno, organizovali smo na najpoznatijoj, onoj čiji monumenti i motiv čovjeka s podignutom rukom odavno krase udžbenike, koju krase kameni spavači Maka Dizdara, nekropoli Radimlja u Stocu.
Kako je druženje bilo dvodnevno, subotu smo iskoristili za posjetu nekropolama u Berkoviću i Bileći. Mnogima je ovo po prvi put da pohode ove, rekli bismo udaljene krajeve istočne Hercegovine pa su ostali iznenađeni pogledom na Bilećko jezero što se doimalo poput mora. Naime, klima u Hercegovini je takva da osobito oni koji dolaze iz sjevernijih krajeva imaju osjećaj kao da su na moru. Neobično je bilo i to što nas je put doveo bukvalno do graničnog prijelaza gdje, tek koji desetak metara prije granice ipak zavija ulijevo te je tako nekropola ipak ostala u našoj državi.
Kad govorimo o dobroti našeg čovjeka primjera je bezbroj. Putovati po ovim uskim puteljcima, slijediti siromašne putokaze kakav je onaj ka Vujovićima i nije baš zahvalno, i začas se čovjek izgubi. Još manje tragati za nekropolom stećaka kojih, zapravo, ima posvuda. Ugledavši tako jednu omanju grupu nismo bili sigurni da li je to naša tražena lokacija. A onda smo upitali prvog domaćina koji je, umjesto da nas samo uputi, ostavio objed, sjeo u auto i poveo nas dva kilometra dalje do obližnjeg šumarka gdje se nalaze zbilja prekrasni stećci. Naravno, o naknadi nije bilo ni govora, naprotiv, uveo nas je na svoje imanje i ponudio domaćim specijalitetima.
Povratak do Bileće je bio zanimljiv. Jedna grupa se spustila asfaltom, a druga, željna avanture i adrenalina, izvrsnim makadamskim putem po kojem je baš bilo uživancija voziti. Potom povratak za Stolac, noćenje, i sutradan još ljepši dan. Krenulo je sa toliko poznatom Radimljom. Tu nam je domaćin bio Mr. sci. Ante Vujina, arheolog, koji nam je održao zbilja poučno i zanimljivo predavanje. Ništa manje nije bilo ni izlaganje historičara sa fakulteta humanističkih nauka Univerziteta u Mostaru, Mr. Sci. Adis Zilića, a dvije nekropole u Boljunima baš onako za odmoriti dušu.
Raznovrsnost Bosne i Hercegovine, bogatstvo kulturnog naslijeđa i srdačnost ljudi, a sve uvezano biciklističkim vožnjam u okviru projekta, utiče da su naše grupe sve brojnije i da privlače nove i nove učesnike. Ovaj put sa nama su bili srdačni domaćini iz Stoca iz čijih ruku i bačši su narovi itekako slatki. Nasmijana lica i stečena nova prijateljstva najbolji su garant da je ideja projekta, druženje i zajednička posjeta kulturnom naslijeđu zbilja uspješna. I umjesto da pakujemo bicikle pred zimu, a polako pripremamo skije, svi odreda su se na rastanku raspitivali kad je sljedeća tura. Na sreću, klima je u Hercegovini takva da ćemo, izgleda, voziti i u decembru.
Tekst i foto: Emir Vučijak
[wzslider]
