Najbolji komentar nakon današnje biciklističke ture u okviru projekta “Biking&Heritage” bio je: “Eh, zašto mora doći zima. Baš smo se lijepo družili na ovim turama!”. I zaista, dok je lišće u Bosni već opalo, kotline i riječne doline napunila magla, u Sarajevu osvanulo ono mrzovoljno jutro kad se studen uvlači u kosti a tempertura tek dva-tri podioka iznad nule, ili dok se, recimo, na malo većim visinama već jutrom bijeli mraz, u Hercegovini, našoj Kaliforniji, bicikli se voze u majicama kratkih rukava. Pa ko da ne žali za našim turama.
Da li zbog toga što je riječ o posljednjoj ovogodišnjoj turi na kojoj ćemo posjećivati nekropole stećaka ili hercegovačko sunce, ali broj učesnika je premašio pedeset. Naravno, nije samo lijepo vrijeme tome doprinijelo već i želja za druženjem i upoznavanjem pa su tako pored već tradicionalnih učesnika projekta, biciklističkih klubova iz Vlasenice, Sarajeva i Mostara ovaj put bili s nama i biciklisti iz Ljubuškog, domaćini današnje ture, ali i oni iz Metkovića, Stoca, Čapljine, Jablanice… Divno društvo i još jedan dan za pamćenje.
Istina, dan ćemo pamtiti i po malom istraživanju lokalnih puteva i staza a naročito po krševitoj stazi kojom smo prošli. Diskutabilno je da li su baš svi uživali: oni istinski zaljubljenici u brdski biciklizam i tehnički spretniji što su vješto savladavali poprilično krupno kamenje razbacano po putu što uzbrdo, što na nizbrdici sigurno su došli na svoje, dok su, pak, neki oprezniji i tehnički manje vični pojedine dionice prošli sigurnije, tj. pješice.
Ipak, susresti se sa pravim obilježjima Hercegovine poput davno napuštene kamene kućice ispred koje je ostao prastari sač što svjedoči o davnim vremenima kad se tu pekao hljeb, krompir, pite ili meso, počastiti se nevjerovatno ukusnim šipkom koji niko ne bere a raste nedirnut kraj puta, uživati u još uvijek zelenoj travi usred novembra, ili naprosto prepustiti se zrakama sunca i miru nedirnutih područja, svima je predstavljalo prekrasan doživljaj. Uz to, upoznati nove mlade ljude, podijeliti šalu ili preostali gutljaj vode, pokloniti rezervnu gumu kolegi kojeg prvi put srećeš ali dijeliš njegovu muku izazvanu dračom ili kamenjem, to je ono što se pamti i zbog čega idemo na ove ture.
Naravno, i ovaj put smo naučili nešto novo o stećcima i ondašnjem životu. Jeste da su na reljefima i muškarci i žene predstavljeni u nekoj vrsti haljina, ali sada znamo da ako je haljina dugačka do zemlje, a likovi se drže za ruke, to je žensko kolo, a ako je haljina malo iznad koljena, poput škotskog kilta, to su ondašnji junaci zaigrali kolo. Predavanje nam je održao mr.sci Adis Zilić sa fakulteta humanističkih nauka iz Mostara.
Iako nam sada slijedi zimska pauza i ponovno druženje tek na proljeće, nova poznanstva i veze ostvarene na turama u okviru projekta “Biking&Heritage” zasigurno neće prestati, već će se nastaviti na Facebooku, u mejl prepisci, ponekoj kafici ili zajedničkom skijanju na kojem će se, zasigurno, prepričavati doživljaji na dva točka.
Tekst i foto: Emir Vučijak
