Dva puta odgađana, jedna od najljepših tura iz projekta “Biking and Heritage for Bosnia and Herzegovina”, ona koja povezuje nekropole Blidinja i Kupresa prolazeći iznad prelijepog Ramskog jezera, konačno je održana proteklog vikenda. Zapravo, ovo je prva tura nakon “zimskog sna” odnosno pauze koju smo imali, pa je zbog toga oduševljenje učesnika bilo još veće. Nakon skoro pola godine stari prijatelji su se ponovo susreli. Okupili su se biciklisti iz Mostara, Sarajeva, Vlasenice, Rame ali i još nekih gradova, a čak je sa nama bio i jedan učesnik koji živi u Švedskoj ali redovno prati mtb.ba i sva dešavanja oko projekta, te nije propustio priliku da uživa sa drugarima iz domovine.
Lijepo vrijeme i nebo bez oblačka kao da su bili nagrada za svo ono strpljivo čekanje, odgađanje ture prvo jednog hladnog oktobarskog vikenda, a potom i prethodnog kišnog. I nismo pogriješili što smo sačekali sedam dana: ugođaj cvijetnih livada i zelene, majske trave i još uvijek snijegom prekrivenih vrhova Čvrsnice bio je za pamćenje.
Tura je kretala sa jezera Blidinje. I odmah na početku, na prostranstvu Dugog polja koje se prostire između planina Vran i Čvrsnica, razasuti leže stečci, njih oko 150 koji su zbog ljepote i raznolikosti oblika i bogatstva ukrasa stekli status Nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine. Naravno, biciklisti učesnici projekta tu čine prvu zajedničku fotografiju, a onda kreću na uspon do spomenika Dive Grabovice. Makadamski put je dobro održavan jer je spomenik zapravo mjesto hodočašća koji sveke godine u aprilu pohodi mnoštvo ljudi, osobito djevojaka, pa uspon protiče bez problema.
A onda dugački, fenomenalni spust. Nagib taman takav da gotovo ne treba kočiti, barem to nisu činili oni hrabriji, ali i dovoljno lagan da i dame koje nisu vične vratolomijama po kamenjaru uživaju. Zapravo, uživanje je tek uslijedilo ali ne ono adrenalinsko, već ono kad se čovjek ispuni ljepotom pogleda na krajolik, kad zaboravi na probleme iz prethodne sedmice, ne sjeti se da ima računar, e-mail, mobitel… Samo se spoji s prirodom. Ramsko jezero, iako nastalo vještački pregrađivanjem rijeke Rame, jedno je od najljepših u Bosni i Hercegovini, a poseban dio čini tankim jezičkom zemlje spojen sa kopnom otočić i na njemu franjevački manastir Šćit, utemeljen još u 15. vijeku. Nažalost, zbog dužine ture posjetu ovom predivnom mjestu ostavili smo za drugi put, a mi nastavili usponom ka Kupreškoj visoravni.
„Obećanih četiri kilometra“ dosadnog, mukotrpnog asfaltnog uspona pretvorilo se u duplo više, što uz sunce koje je pržilo nije izgledalo nimalo veselo. Ipak, ekipa je uspješno savladala i ovaj napor, a za svaki slučaj tu je bilo i terensko vozilo da pripomogne kod kvarova i u slučaju velikog umora. Ipak, kako to obično u biciklizmu biva, svaki teški uspon se začas zaboravi kad uslijedi nagrada. Ovaj put to je bila vožnja prostranom livadom i posjeta sljedećoj nekropolistećaka, izležavanje na travi i povratak kući.
Kao i na većini tura iz projekta “Biking and Heritage for Bosnia and Herzegovina”, i ovoj su prisustvovali neki novi članovi. Naravno, oduševljeni su projektom, druženjem, činjenicom da su upoznali nove prijatelje iz cijele Bosne i Hercegovine. Novi su bili Adel i Vedad iz Mostara, Jelena iz Rame, Aldijana i Nizama iz Sarajeva… Divno su se uklopili u društvo, pa im ni zadrikivanja nisu teško pala. Jelena se nasmijala na ono “Lovac na Jelene” i dokazala je kako “nije tačan” naziv Andrićeve knjige “Jelena, žena koje nema” jer Jelene itekako ima. Brza je i uzbrdo i nizbrdo i obećala da će se pridružiti i na sljedećim turama. A Aldijana je već sutradan ujutro poslala mejl u kojem kaže: “Nemam riječi da se zahvalim za jucer. Ekipa je čista desetka. Vrh! Mene i Nizamu ste pazili kao da smo vaši 100 godina a ne od jučer.”
Sve ovo govori kako je projekat “Biking and Heritage for Bosnia and Herzegovina”, zaista puni pogodak i da će možda već sljedeća tura, ona iz Nevesinja do Glavatičeva, biti još bolja.
Tekst i foto: Emir Vučijak
