Buđenje u osam. Već prvi pogled na hotelski bazen je bio obećavajući: površina vode mirna, u njoj se ogledaju oblačići kroz koje se nazire plavo nebo. Kiše ni na vidiku. Za pola sata već je izbilo sunce pa je vožnja autima do mjesta Garda odakle kreće naša današnja tura bila puna vedrog raspoloženja. Usput smo gledali karabinjere kako jure vozače što pretiču po punoj liniji, na parkingu objašnjavali začuđenim prolaznicima šta znači “BiH” na registarskim tablicama i osjećali neki ponos što, eto, možemo reći da i mi iz Sarajeva dolazimo u ovu regiju – hram biciklizma.
S obzirom da nas sutra očekuje spektakularna tura na vrh Tremalzo, i uspon od 2.000 metara, odlučili smo da se danas previše ne umaramo pa smo vozili nešto sporije uživajući u pitoresknim pejzažima i malim italijanskim selima. Sve odiše nekim mirom, ljudi su beskrajno ljubazni prema turistima, biciklisti su u centru pažnje pa nije iznenađenje da iza vas vozi kolona automobila ne želeći da vas ugrozi. Označenih biciklističkih staza ima napretek. Istina, pribojavali smo se “cestovnjaka” koji na asfaltnom spustu prozuje poput rakete i shvatili da je ponekad preopasno voziti rašireno u grupi i zauzeti cijelu saobraćajnu traku. Ali, ovdje se svi pridržavaju reda pa smo, naravno, i mi vozili disciplinirano u koloni.
Staza samo za bicikliste; vožnja kroz stara italijanska sela
“hajr česma” usred Italije; pogled na Garda jezero
Na sreću, asfaltni dio puta je ubrzo nestao a odmijenio ga je klasični brdski šumski put. Hladovina, uspon, miris šume i uživanje. Ali ne zadugo. Uskoro nas je dočekao težak uspon sa krupnim kamenjem pa je, moramo priznati, bilo i guranja. Potom predivan proplanak sa pogledom na južni rub jezera Garda i nepreglednu ravnicu Po koja se stapa s horizontom.
Prvi ozbiljni usponi…
Vožnja za uživanje
Pauza za “ručak” u obliku sendviča a onda – spektakl. Planina je naprosto izbrazdana predivnim single-trackovima, dijelom izuzetno opasnim kakve bi poželjeli i DH bajkeri, mjestimično zaraslim u šiblje koje grebe ruke, ali dijelom i izvrsnim u kojem će svaki ljubitelj brdskog biciklizma istinski uživati. Za razliku od prethodnog dana kad je kiša učinila da svaki kamen bude klizav i stazu pretvori u blato, danas je bilo mnogo bolje. Jasno, nije bilo padova. Usput smo sretali i italijanske kolege bicikliste i konačno spustili se na rivu jezera Garda.
Grupica je zastala… da nahrani magarce (cornyem) 🙂
Malo šume, malo predjela…
Pitommi italijanski krajolik… i konačno ručak na vrhu
Polazak i preprema pred zahtjevan spust
Spust single-trackom…
Kafica na obali liči na onu kraj mora u Hrvatskoj, ulice prepune šetača, palme i naravno paprene cijene. Litar soka u obližnjem granapu košta 3,7 eura. No, žeđ ne zna za cijenu, došli smo da uživamo. Nadamo se da će sutra biti još bolji dan jer smo u povratku gledali južne visove Dolomita prekrivene snijegom kako paraju nebo. Večera zna se, pizza.
Još malo italijanskih sela…
…i još malo spusta… i najzad: kafica na rivi 🙂
A sutra… SPEKTAKL – Tremalzo! 🙂
