Treskavica je po mnogima jedna od naših najljepših planina. Nažalost, tokom agresije na BiH ovdje su se vodile bespoštedne borbe za odbranu Sarajeva pa je poprilično zagađena minama. To je bio glavni razlog što smo je nekako zaobilazili, ali malo po malo, bojazni je nestalo a znatiželja da vidimo kakvo je kupanje na kraju ljeta na 1650 metara nagnala nas je da organizujemo turu sa posjetom Velikom i Crnom jezeru.
Iako je ovo obično planinarski izlet umjesto da krenemo iz Turova kako to čine planinari, turu u sklopu projekta BIKE4LIFE 387 započeli smo iz sela Dejčići. Nekad makadamski put sada je asfaltiran pa je prelazak preko prvog prevoja bio jednostavan, potom odličan spust uskim putem ka Turovima i naravno, posjeta Kazanima. Riječ je o prirodnom fenomenu na rijeci Željeznici gdje ona nakon nekoliko stotina metara mirnog toka ulazi u uski kanjon koji je izdubila u krečnjaku. Iako je ljeto i rijeka nije nabujala ipak smo sa strahopoštovanjem gledali vrtlog vode u kamenu koji neodoljivo podsjeća na rad bubnja mašine za veš. Fotografisanje, i krećemo dalje.
E, od Turova već nastaju muke. Tačnije, nisu to baš neke muke ali znoj izbija na čelo jer je put strm, makadam težak, sunce grije pa pauze pravimo u sjenovitim mjestima. Pravilo ekipe B4L je da se sačekujemo, da se družimo pa ako neko malo zaostaje da ga obodrimo i nastavimo zajedno dalje. I tako, malo po malo, od jednog do drugog planinskog doma gdje tražimo okrepu i obnavljamo zalihe svježom i hladnom vodom, dolazimo do mjesta gdje prestaje biciklizam, a put nastavljamo kao planinari. Dva člana naše grupe se ne daju zbuniti i hrabro guraju svoje dvotočkaše sve do Velikog jezera, a potom i do Crnog uz divljenje prisutnih planinara.
Ne znam da li je korona uzrok, ali iznenadilo me koliko je planinara načičkano oko Velikog jezera. Neki se čak i kupaju, ali mi to zadovoljstvo čuvamo za Crno jezerno jer znamo da je mnogo ljepše. Svejedno, uživamo u pogledu na Veliko jezero koje se na nadmorskoj visini od 1550 metara pruža nekih 300 metara u dužinu i 150 metara u širinu. Pejzaž neodoljivo podsjeća na Alpe ili slične destinacije koje smo imali sreću pohoditi.
Crno jezero je udaljeno 20-tak minuta hoda. Iako manje, nekako nam se činilo ljepše za kupanje. Zbilja, nije mala stvar zaplivati na 1675 metara nadmorske visine na samom kraju augusta, kad ljeto već polako odlazi. Naravno, ne zadržavamo se dugo jer valja nazad. Još par kilometara hodanja (ukupno pješačenja nekih 5 km) i onda spust onim makadamom koji nam je zadavao brige na početku. E tu su nas već planinari čežnjivo gledali kako jurimo dok oni nogu za nogom silaze s predivne planine.
Kako to uglavnom biva na turama BIKE4LIFE sve je proteklo bez problema, svi su se sretno vratili do auta, oduševljeni doživljajima i što neko reče „savršeno iskorištenom nedjeljom“. Umjesto pozdrava na rastanku pitanje: „gdje idemo sljedeći vikend?“.
Tekst i fotosi: Emir Vučijak
