Ljubičasta boja, par cvjetića kao dekor na cijevi rama – i to je bicikl za ženu? Ne, vremena se mijenjaju. Prošlo je doba kad su bicikli pravljeni isključivo za muškarce. Danas i žene dizajniraju bicikle za žene, a izrađuju ih u svim klasama: od cestovnih, preko maraton tura do enduro modela. Istina, kod nas je nešto slabiji izbor ženskih mtb modela, uglavnom se to svodi na pravilan odabir veličine rama, ali kupujete li bicikl za damu ipak ne bi bilo loše znati par sitnica.
Uvriježeno pravilo kaže da već nakon 12 godina starosti biciklist bez obzira na spol vozi 26 inčne točkove. Tablica za djecu glasi: 3-4 godine 12 inča; 4-6 godina 16 inča; 6-9 godina 20 inča i 9-12 godina 24 inča. Ove mjere su unisex, i date orijentaciono, a svakako treba voditi računa o visini bicikliste/bicilistkinje. Drugi bitan faktor, osim veličine točkova, svakako je veličina rama. Glavni faktor za njegovo određivanje je visina vozača, ali svakako važnu ulogu igra i dužina ruku i nogu, te osjećaj udobnosti koji je individualna kategorija. Prema tome biciklist/biciklistkinja visine 158-168 cm će odabrati ram veličine 15-16 inča ili S veličinu; visine 168-178 cm 17-18 inča, odnosno M veličinu; 178-185 cm 19-20 inča ili L te 185-193 cm 21-22 inča, odnono XL.
Ali, bicikl za damu nije isto što i bicikl za mušakrca. Nježniji spol ipak ima slabije razvijene udove i mišićnu masu, manje šake pa bi i neke elemente bicikla bilo poželjno prilagoditi tome.
1. Viljuška i amortizer
Za pretpostaviti je da su žene nešto lakše od muškaraca. Da bi ispravno radila viljuška, ovjes bi trebalo podesiti na manje tjelesne težine. Ovo se bez problema može primijeniti kod zračnog amortizera jednostavnim podešavanjem prema tablici težine koju isporučuje proizvođač. Kod amortizera sa oprugom bi ovo trebao učiniti stručni serviser. Ipak, večina amortizera osnovne klase ima vanjsko podešavanje tvrdoće koje tek blago mijenja “karakter” ovjesa.
2. Kokpit
Šaka i prsti žene su manji nego kod muškarca i upravljač bi, po mogućnosti, trebao da bude nešto tanji, ili barem koristiti tanje gripove. Kočnice bi trebalo podesiti tako da “mekše” hvataju, odnosno bez mnogo napora i bliže upravljaču. Lulica bi trebala biti kraća za bolju upravljivost bicikla, a upravljač, zbog činjenice da su žene u predjelu ramena uže od muškaraca, ne bi trebao biti veći od 60 cm.
3. Ram
Nekad su bicikli nosili kolokvijalni naziv “ženski” jer nisu imali gornju prečagu na ramu što je omogučavalo lakše opkoračivanje bicikla ako je žena u suknji ili haljini. Naravno, danas to nije slučaj ali zbog visine žene i kraćih nogu nego u muškarca, poželjno je da je gornja cijev rama nešto spuštenija ili blago zakrivljena. Za veću udobnost sjedenja dobro je da cijev sjedišta (šticna) bude što uspravnija. Danas postoje i sjedišta posebno prilagođena za dame tj. žensku anatomiju (širi kukovi).
4. Točkovi i gume
Uz časne izuzetke, ipak je pravilo da su žene za nijansu nesigurnije na biciklu od muškaraca. Za veću agilnost bicikla i njegovu upravljivost, poželjno je imati lagane točkove i što kvalitetnije gume. Recimo, Schwalbe Nobby Nic je jedna od takvih, lagana i izvrsno drži podlogu. Jedina mana joj je visoka cijena.
5.Pogon
Za žene bi podesnija bila kraća kurbla (170 mm) i veći raspon prijenosa (na primjer zupčanik sa 34 zuba). Mjenjač svakako treba da je što kvalitetniji ili barem u dobrom stanju i precizno podešen kako bi šaltanje brzina bilo lagano i glatko.
