Sve što ste mislili da je veliko, teško, koliko god se divili ljudma koji su vozili neke manje trke, vožnje, pa i na odmorima odvozili višednevne ture… Zaboravite Giro, Vueltu ili le Tour… Ovdje ćemo vam predstaviti san svakog MTB maratonca!
Izgleda kao najteža, najduža, najbolja trka na čitavom svijetu. Ma šta… Reći ću: “Tour the Divide je najveća, najteža, najbolja trka na svijetu. Tačka! I ima jednu jedinu etapu dugačku 4300 kilometara (2700milja). Ime joj je – Tour the Divide, trka dugačka 2711 milja, odnosno 4337 kilometara i vozi se po američkom kontinentu, sa sjevera iz Kanade do južne granice SAD-a sa Meksikom.
Pokret je iz jednog malog mjesta po imenu Banff, stotinjak kilometara udaljenog od kanadsko-američke granice. Od te polazne tačke put ide južno kroz Ameriku, “vertikalno po globusu”, po planinskim prevojima, kroz guste šume na sjeveru, prerije centralne Amerike, i pustinje juga, makadamskim malim, obilaznim putevima, pješačkim i zapuštenim stazama, sve do granice sa Meksikom, gdje se kao prolazak kroz cilj računa provlačenje bicikla i vozača ispog rampe koja označava samu granicu…
Vozačima, naravno, po pravilima niko ne smije pomagati. Vozači se hrane u supermarketima, restoranima brze hrane, ispred svog šatora, u divljini, neriejtko dijeleći obroke sa grizlijima i sl. “pitomim stvorenjima”. Osim vrhunskih fizičkih predispozicija i kondicije, vozači moraju da budu i dobri planeri, i da procijene svoje potrebe za zalihama hrane i vode, jer se dionice kroz nenaseljene oblasti mogu produžiti i na 150-tak kilometara. Osim toga, tu je i šator za noćenje u divljini, bez osnovnih uslova za normalan odmor i oporavak za nastavak.
I pored svih ovih nemogućih izazova koji se stavljaju pred takmičare, svake godine je sve iše i više prijavljenih vozača. Ono što prosječan čitalac ovog teksta pomisli u ovo trenutku je “A šta sa porodicama, poslovima..?”
Pojedine supruge vozača su se sigurno zapitale kako objasniti djeci gdje im je tata i zašto ga već mjesec dana nema kod kuće? Ipak, znatan broj njih su pružile svoju podršku te su ih pratili na ovom, slobodno se moze reći, životnom pohodu.
Večina vozača ovu trku završava u okvirnu 30-tak dana. Neki daju otkaze, neki uzimaju neplaćeno… Jedan od intervjua sa vozačima je bio sa Švicarcem, finansijskim savjetnikom koji je dao otkaz na svom poslu da bi vozio Tour the Divide. “Želio sam izaći na vazduh…. ona atmosfera me je gušila…”
Ove godine pokret iz Banffa je zakazan za 10.juni i do sad su prijavljena 74 vozača. Ja nažalost neću biti među njima. Sve što mogu da uradim, je da po ko zna koji put pogledam jedan divan dokumentarac, o čitavoj trci, o borbi, o ljepoti… Savjetujem i vama da ga pogledate. Zove se Ride the Divide (www.ridethedivide.com)
Jedna od lijepih stvari, koje možete naći na stranici su pisma namjere (letters of Intent), koje pišu vozači i u kojim izražavaju svoju namjeru da dođu i voze Tour the Divide. Evo jednog… Čovjek se zove Fores Baker, ima 35 godina, posao i porodicu…
Hello,
This is indeed my ‘letter of intent’, but I would prefer to elevate my commitment and, instead, call this my ‘letter of DO’. I’ve given my ‘intent’ to my wife, employer, family, and friends, so now it’s time to pony-up and turn this into some ‘DO’.
I DO have a leave of absence from my company.
I DO have huge credit card bills mounting up from buying loads of gear for this odyssey.
I DO have love handles and pasty white skin whose days are numbered.
I DO look forward to lining up next to other like-minded souls in Banff.May we all make good on our intentions,
Forest Baker, 35
Sunnyvale, CA
Eto, sad možemo sanjati…
Tekst: Željko Vrbovčan
Svaka čast Željo!