Vjerovatno ne postoji mjesto u BiH gdje se priroda tako velicanstveno poigrala reljefom kao sto je to u okolini sela Lukomir. Sam ulazak u selo, nakon duge voznje krsevitim bjelasnickim platoom, posjetiocu nudi dah nekih proslih vremena. Preko sindrom ili limom pokrivenih krovova kamenitih kuca u daljini naziru se rubovi Visocice i kanjon Rakitnice.
Medjutim, svakom ko se uspne na malo uzvisenje povrh zadnjih kuca u selu, zastane dah pred velicanstvenim pogledom na dugacki greben Visocice ciji se rub strmo obrusava u gotovo 1000 metara duboki klanac kojim protice Rakitnica.
U daljini se vide velicanstveni vrhovi Prenja, a s druge strane, poput Mjeseceve kore izbrazdan, uzdignut tik iznad sela, nestvarnim se doima vrh Lovnica (1856 m). Toliko moci da oblikuje krajolik priroda nudi na malo mjesta na Zemlji i prvo sto vecina posjetilaca ucini je fotografisanje krajolika sa zeljom da se zabiljezi trenutak, zaboravljajuci pri tom na hiljade godina vjetrova, kisa i potresa koje su bile potrebne za ovako nesto.
Dugo vremena je Lukomir bio sinonim za nedostupno mjesto, sa jezom smo slusali kako zitelji ostaju zameteni snijegom odvojeni od ostatka svijeta po nekoliko mjeseci, no, danas je sve vise onih koji robusnim terenskim vozilima dolaze u ovo selo kako bi osjetili dah iskonskog, da bi se divili nedirnutoj prirodi ili uzivali u gurmanskim specijalitetima ovog kraja znajuci da su namirnice proizvedene bez ikakvih pesticida.
Nacin zivota, obicaji, nosnja, arhitektura kuca… jos su zadrzali tradicionalni stil mada se osjeti val modernog doba. Pogled ce privuci starica u tradicionalnoj nosnji sa vezenom mahramom i dukatom na celu kako nosi naramak nakupljenih grana, ali i unuce kraj nje u Nike patikama i dresu Manchester Uniteda. Nazalost, predivno starinsko drveno korito u srcu sela na kojem se vijekovima prala vuna ostrizena s ovaca danas je zamijenjeno betonskim, oku ce zasmetati pokoji mali, tek ugradjeni, moderni plasticni ili aluminijski prozor na kamenitoj kuci pokrivenoj tresnjevom sindrom, ali sve je to sastavni dio zivota i neizbjeznost koju donosi sve veca blizina velegrada.
I prvi biciklisti u svojoj sarenoj odjeci su izazivali cudjenje mjestana a danas su to vec prijateljski dijalozi, uctiva pitanja o umoru, vremenskim prilikama i dr. A svi oni koji su napor u misicima krunisali pogledom na ovo divno selo obecat ce sami sebi: dolazimo ponovo.
One Reply to “Bjelasnica: Lukomir”