Na upite prijatelja biciklista i onih koji tek sa zanimanjem slušaju priče sa naših putovanja, gdje ćemo ove godine voziti “pravu turu”, iznosili smo im strpljivo svoju ideju. Ovaj put je bila isključivo samo jedna opcija – istok, konkretno Makedonija. Znajući da smo do sada uglavnom išli u Alpe, očekivali smo začuđene poglede. Ipak, oni su izostali, bar kod “malo iskusnije raje” koja je imala sreću da posjeti i osjeti čari ove najjužnije bivše jugoslavenske republike.
Ideja za posjetom Makedinije se rodila prije godinu ili nešto više. Glavni inicijator je, kao i sa Crnom Gorom 2010. godine, bio Ivan a od plana do same realizacije promijenio se samo sastav ekipe koja ide. Umjesto Ozija koji je zbog povrede koljena ipak donio pravu odluku i odustao, uskočio je Haka, mlada uzdanica MTB sporta u našoj zemlji. Pored Hake koji se, usput rečeno odlično uklopio u ekipu, i spomenutog “planera” Ivana, turu su vozili i Ervin (koji je za ovu priliku namjenski doletio iz Njemačke) te Mersad, ovaj put dežurni fotograf. Nedostajao je jedino „trener“ ali on je u to vrijeme bio negdje daleko na sjeveru Europe.
Uvod…
Ono što putovanja poput ovog razlikuje od sličnih koja smo imali po Alpama jeste dojam da smo na Alpama, bez obzira na njihovu veličinu, ipak samo jedni od mnogobrojih biciklista iz cijelog svijeta koji se voze svakodnevno po uređenim i označenim stazama ili već na stotine puta pređenim putevima, koji spavaju u planinskim domovima ili hotelima izgrađenim prvenstveno za tu svrhu, u kojima je i izbor ishrane bogat ugljikohidratima, a sve je to prethodno precizno isplanirano u, za tu svrhu, napravljenim aplikacijama. Takvim putovanjima nedostaje intimnosti i ličnog kontakta sa stanovništvom, kojima ste još uvijek, (na sreću), na ovakvim destinacijama interesantna i rijetka pojava.
Obzirom ovakva putovanja radimo samo jednom godišnje, naša želja je bila, prije svega, da vidimo što je više moguće, tako da smo napravili ambiciozan plan. Namjeravali smo obići najveće gradove Makedonije (Skoplje, Tetovo, Ohrid), poznata jezera (Ohridsko, Prespansko, Mavrevsko, Debar), sve nacionalne parkove (Nacionalni park Galičica, Nacionalni park Mavrevo, Nacionalni park Pelister), ali i popeti se na najviši vrh Makedonije (Golem Korab, 2764m), sve to kroz osam dana putovanja.
Iako je površinski relativno mala (25713m2), Makedonija se odlikuje brojnim planinskim masivima i vrhovima, jezerima i rijekama, endemskim vrstama i drugim prirodnim ljepotama, kulturom i raznolikošću kultura na kojima bi mogle pozavidjeti i mnogo veće države.
Početak putovanja je bilo Skoplje, glavni grad Makedonije sa preko pola miliona stanovnika. Skoplje nas je u mnogome podsjetilo na Sarajevo spojem sive socijalističke arhitekture, orijentalnih dijelova grada. Tu je i Vardar koji je u vrijeme naše posjete vodostajem i izgledom bio jako sličan Miljacki. Na semaforu smo primjetili najnovji Ferrari koji stoji uz bok zaprežnih kola napunjenih kartonskim kutijama. Vozili smo se ulicama prepunim rupama, preko gradilišta na kojem se postavljao novi pločnik, došli smo na glavni trg na kojem je bilo bezbroj novoizgrađenih kipova lavova, ratnika, vojskovođa, koji su svi okrenuti prema nestvarno velikom kipu osvajača Aleksandra Makedonskog, obasjanog led lampama koje neprestano mijenjaju boje prelazeći iz zelene u ljubičastu, pa iz tirkizne opet u zelenu boju.
Nedaleko od trga se nalazi nova trijumfalna kapija obložena mramorom, novi arheološki muzej Makedonije sa jonskim i korintskim stupovima koji se nadvija nad zapuštenim koritom rijeke. U čitavu izgradnju monumentalnih mramornih i bakarnih ratnika, muzeja i kapija je uloženo preko 150 miliona eura. Na odluka vlasti da u centru Skoplja iznova izgrade historiju atraktivnu neupućenim turistima,nije baš obradaovala većinu naših sagovornika na ovom putovanju koji ukazuju na mnogo ozbiljnije probleme koji se zaobilaze. Dakle, jako slično kao i u našoj domovini.
Ipak, za razliku od Sarajeva, uz Vardar se kilometrima proteže nasip na kojem su jasno odvojene biciklističke od pješačkih staza, koji nas je odveo do novoizgrađenog sportskog kompleksa i stadiona FC Vardar. Pred večer, kada prođu nesnosne ljetne vručine, Vardarski nasip postaje okupljalište velikog broja ljudi koji se bave raznim sportovima na otvorenom. Divan kontrast u odnosu kič u centru grada.
Slijedi: “Makedonija 2012 – 1.dan – Skoplje – Tetovo – Popova šapka”…
Putovanje pomoglo UNIQA osiguranje
