Između Ohridskog i Prespanskog jezera uzdiže se planina Galičica, posljednji u nizu nacionalnih parkove koje posjećujemo na ovom putovanju. Nakon jednodnevnog odmora koji smo iskoristili za obilazak kulturno-historijskih znamenitosti Ohrida, nastavljamo vožnju. Iako su kazne za neovlašten ulazak u nacionalni park visoke, ulaz ipak nismo platili. Razlog je jednostavan, reklo bi se balkanski. Iako je bio radni dan u sedmici, rendžeri nisu radili i od službenika na ulazu smo dobili upute da karte ne moramo kupovati.
Pedale su bile teže nego ikad, a temperatura na našim mjeračima je i dalje pokazivala 40°C. Makadamski put nije imao kraja, i umor (tačnije, jednodnevni odmor) je već učinio svoje. Jedino što nam je iznova davalo elan je prelijep pogled na Ohidsko jezero. Nakon prvog velikog uspona, uslijedila je vožnja prostanom visoravni na nekih 1200 m nadmorske visine.
No, to je bilo sve. Ubrzo smo ubili sve pokušaje našeg kolege iz Inglostada, da osvojimo i vrh Galičice. Došli smo na prijevoj sa kojeg se vide oba susjedna jezera, Ohridsko i Prespansko i dogovorili se da to bude najvisočija tačka tog dana. U mislima je ostao jedini cilj da stignemo na trajekt koji u 16.00 h polazi iz Sv. Nauma, i koji će nas vratiti nazad u Ohrid. Krenuo je dugački spust, uglavnom asfaltni, čije smo serpentine usput presjecali šumskim planinarskim stazama.
Da se približavamo albanskog granici, do znanja su nam stavljali i betonski bunkeri iz doba Envera Hodže. U zemlji od oko 3 miliona stanovnika izgrađeno je čak 600.000 bunkera i sve sa ciljem odbrane u slučaju invazije susjednih zemalja, prije svega Jugoslavije. Zanimljiva je i priča o projektantu bunkera koji je kvalitetu bunkera morao dokazati tako što je u njemu preživio direktno raketiranje.
Prolazimo saobraćajne putokaze za granični prijelaz i ubrzo dolazimo do Sv. Nauma. Manastir je izgrađen u 17 st. na mjestu starog porušenog manastira, prvobitno izgrađenog u čast Sv. Nauma. U podnožju se nalazi izvor rijeke Crni Drim, koja se zbog razlike temerature ne miješa u potpunosti sa Ohridskim jezerom, i sa Galičice možete tačno vidjeti obrise rijeke kako teče kroz jezero. Nažalost, bili smo ograničeni vremenom i propustili smo plovidbu čamcem, koju bi svakako preporučili budućim posjetiteljima.
Ploveći brodom u povratku za Ohrid bili smo svjedoci manjeg pograničnog incidenta. Naime, naš brod se slučajno približio albanskim teritorijalnim vodama na što su makedonski graničari na jet-ski skuterima energično reagovali usmjeravajući nas na pravu rutu. Ubrzo od radnika na brodu saznajemo da je ovo česta pojava, isto kao i pogranični sukobi. Na brodu se pak, među turistima, uglavnom priča holandski i engleski. Makedonci su nakon posljednjih ratova na Balkanu uspjeli vratiti svoje stare goste među kojima su najbrojniji upravo Holanđani. Čak je uvedena i redovna linija Amsterdam-Ohrid, jako dobar primjer planski razvijene turističke ponude.
U Ohridu provodimo posljednju noć u opuštenoj atmosferi nacionalnog restorana. Sutra se vraćamo za Skoplje, a prekosutra već i kućama.
* * *
Obilazak Makedonije biciklom se na kraju ipak ne čini kao veliki poduhvat. Osim uspona na Golem Korab koji su očito samo rijetki uradili biciklima, nije bilo značajnije vožnje „u nepoznato“. Nije bilo ni kondiciono toliko zahtjevno jer je cijela ekipa odvozila bez problema. Također, ni Makedonija se ne može pohvaliti vrhovima poput onih u Dolomitima, čistim alpskim drečavo zelenim pašnjacima, idiličnim seocima, uređenim jezerom poput Garde, kuturom stanovništva i turista koji je posjećuju. Ipak, zajednički stav ekipe je da je upravo ovo naša najbolja višednevna tura koju smo vozili zadnjih godina. Upravo kao i Bosna, i Makedonija je prepuna problema koji se u principu nikad ne rješavaju već samo zaobilaze, ali sa velikom dozom šarma i uz osmjeh na licu. Ovo je zemlja u kojoj vam malo treba da budete sretni i zadovoljni. Dovoljno mala da se obiđe biciklom, ali i dovoljno velika da u istom danu možete i skijati po divljim stazama Šar planine i kupati se u prelijepim jezerima na jugu. Zemlja koja je nažalost politički podijeljena više i od BiH, ali u kojoj su narodi međusobno jako povezani i ne daju jedni na druge. Zemlja u koju ćemo se sigurno opet vratiti.
Tamo gdje vječno sunce sja
Tamo je Makedonija
Narod i zemlja koju volim ja
Dok Vardar grli polja zrelog žita
Ponosna i gorda kao gorska ptica
Pjesmom je svojom zemlja ta očarala srca sva
I vino sa izvora njenih sad pijem ja
Besmrtna k'o srce sto vjekovima bije
Tuđinska nikad ona bila nije
Zastava njena nek’ se vječno vije
Kad si sam, kad je sve tužno, ti se sjeti nje
Makedonija ti pruža ljubavi sve
Zahvaljujemo se UNIQA Osiguranju, generalnom pokrovitelju biciklističke ekspedicije Makedonija 2012 i medijskom prokrovitelju, portalu www.klix.ba
Autori teksta i fotografija: Ervin, Gaka, Mersad i Haka
Udruženje brdskih biciklista MTBA i biciklistički portal www.mtb.ba
