Pošto sam na Zelengori bio već nekoliko puta i dolazio sa različitih strana već sam pomislio kako tamo nema više ništa novo za obići biciklom. Ipak, ljepote Zelengore su me još jednom privukle da krenem na vožnju iz pravca Čemernog do Jugovog i Orlovačkog jezera, zajedno sa još šest biciklista iz Mostara.
I to ne bi bilo ništa posebno, da na prevoju ka vrhu Bregoč nisam primjetio novo probijeni put sa putokazom za Štirinsko jezero. Nakon brzih konsultacija sa planinarima koje sam tu sreo odlučujem se da sam krenem ovim putem dok su moje kolege nastavile do Jugovog jezera.
Ubrzo shvatam da put kojim sam krenuo baš i ne posjeduje sve elemente puta, ali svejedno nastavljam jer je želja za novim spoznajama jako velika.
Za nekih sat vremena lagane voznje sa dosta zaustavljanja zbog blata ukazuje se predivan pogled na Kotlaničko jezero.
Spust livadama do jezera izgleda primamljivo ali je ipak visinska razlika prevelika za brzi povratak, a želim vidjeti i drugo jezero, pa nastavljam „putem“ još nekih stotinjak metara do njegovog kraja. Na sreću na put se nastavlja odlično markirana i utabana planinarska staza koji vodi do jezera, prolazeći pored nekropole stećaka.
Usput srećem dosta berača borovnica pa i sam uživam u ovim planinskim poslasticama na predivnim travnatim obroncima koji okružuju ovo, čini mi se najveće jezero na Zelengori.
Nakon kratkog zadržavanja i razgovora sa radoznalim planinarima krećem nazad, a usput se raspitujem za nove “puteve” kojima bi se moglo voziti biciklo.
Sve u svemu odličan izlet, koji nije mogla pokvariti ni kiša koja nas je uhvatila pri samom kraju ture i doslovno smokrila do gole kože.
