DH i dalje živi. Tako kažu u Mokroj Gori. Srbijanska DH scena je napredovala, prestigla BiH i još uvijek je u ekspanziji. Nakon kraće ljetne pauze stiže i nova utrka. Lokacija prelijepa, Mokra Gora. Prvi put da idem na DH trku u Srbiju pa to nosi još jednu draž. Sa jedne strane jer sam gladan utrka i vožnje, a s druge strane pun treninga i spusteva, a sa treće strane jer to volim 🙂
Polazak iz Banja Luke rano u subotu. Usput su se mijenjali predivni pejzaži, vrijeme idealno, znao sam da će biti savršen vikend. Prolazimo selo Mokra Gora, Drvengrad i penjemo se na Čarobni Breg gdje će i biti utrka. Stazu nije bilo teško uočiti, najstrmije brdo, veliki skok pred ciljnu ravninu koji upada u oči.Domaćini odlični kao i što se očekivalo. Ekipa predvođena organizatorom Petrom Grabezom (pozdrav Pero) me je dočekala i smjestila fantastično te je tim vikend i zvanično počeo. Odmah sam se prijavio, pripremio bike, presvukao i čekao da krene vožnja. Standardni bosanski problem se opet nametnuo. Nažalost nismo mogli doći ranije, tako da nisam prošao on-foot inspekciju staze sto je jedan veliki minus i vraća vas poprilično nazad.Radi takvog propusta morate duplo više trenirati da bi stigli tempo ostalih. 
Staza je bila poprilično lagana, ali itekako zanimljiva, sa nekoliko skokova i dosta kontra nagiba i sitnog kamenjara. Prvi spust se išlo lagano kao i obično te sam onda pojačavao tempo, iz spusta u spust sam bio sve brži. Staza mi je odlično legla i osjećao sam se stvarno brz. Naučio sam sve dijelove vrlo brzo i ostatak dana vježbao i kombinovao. Pred kraj prvog dana sam odlučio još jednom pješke obići stazu i utvrditi gradivo,te sam otišao na zasluženi odmor. Druženje sa ekipom iz Srbije i pohvale za vožnju su mi digle moral još više,gdje su me, ispostavit će se tačno, svrstali među favorite.
Naspavao sam se odlično. Čist zrak i nadmorska visina su učnili svoje i odmor ne moze da izostane. Ujutru sam odradio jos par treninga, utvrdio svoje linije i strpljivo cekao kvalifikacije. Konkurencija nije bila nimalo naivna. Tu je bilo nekoliko zaista kvalitetnih vozača koji su vozili IXS i UCI utrke te sam se morao potpuno koncentrisati. Kvalifikacijsku voznju zavrsavam na 2. mjestu sa zaostatkom od 10 stotinki. Nisam bio puno potresen jer sam svjestno vozio na 90% mogucnosti kako obicno tempiram zakvalifikacije, jer tako bolje dobijem sliku protivnika i kako se trebam pripremiti za finale. 
Dolazi finale, jedan sam od favorita i nije mi bilo tesko nositi se s tim, nisam osjecao neki prevelik pritisak, to sam zelio rutinski privesti kraju i doci do pobjede, jer je razlika bila premala izmedju mene i prvoplasiranog, a nisam vozio na granici, sto je bila moja prednost na ovoj utrci. U finalu, kao naručen, krece pljusak, sto meni dodatno ide u korist jer volim vožnju po blatu i stil sraze je takav da tek tada na nekim dionicama dobijate grip, ako smijete da odvezete takve linije naravno. Vozio sam odlicno, osjecao se odlicno, sto se i pokazalo na prvom split time-u. Naravno, nije sve islo tako sjano. Rijetki su trenutci kada se sve sklopi bas onako kako zamislite. Ovaj put je sve išlo odlicno do pred sam finiš, ali zadnji skok me spriječio u mom naumu da pobjedim.
Kisa je pljustala, nisam vidio kamen kojeg je nanijela ili voda ili vozac prije mene, bio je na mojoj liniji,nije bio vremena za reagovanje te na samom odskoku gubim kontrolu, nisam ga mogao ni izbjeci ni preskociti, udario mi je u zadnji tocak i zanjelo zadnji kraj sto me je izbacilo iz ravnoteže. Sve je prolazilo u slow-motionu i tih par sekundi pada se činilo kao vječnost.Skok i sam let su dugački 7,8m te su poslijedice neminovne.Sreća pa je samo blago iščašenje ramena i nekoliko modrica i natučen vrat.Ipak sam se snašao odmah,pokupio bicikl i prešao cilj. Zavrsio sam na 4. mjestu, koje je odlicno, ali opet poraz,jer znam da sam mogao puno vise,što su pokazale i kvalifikacije i svaki metar do zadnjeg skoka. Nakon toga sam shvatio da treba još puno raditi da bi se pobjedilo bilo gdje i konkurisati iskustvu vozača koji voze bar 2-3 IXS utrke.
Već iduće sedmice sam opet bio na biciklu,motiviraniji nego ikada.Vidjeo sam da mogu biti prvi,a treningom i radom cu to i dokazati
Za BiH Downhill comunity
Nikola Solumun, BK Kastel
