Kada se javi potreba za prijevozom bicikla, prvo je pitanje: Koji sistem nosača izabrati, odnosno šta je najbolje i najsigurnije? Vremenom su se na tržištu etablirala tri sistema transporta dvotočkaša: Platforma postavljena na kuku za prikolicu, nosač na poklopcu prtljažnika ili klasični krovni. Ovaj posljednji je i dalje najpopularniji što je navelo eksperte ACE-a (Automobil Club Europe) i Instituta za tehničku kontrolu (GTÜ) da ispitaju šest krovnih nosača za bicikle.
Nosači su ispitani po tri kriterija (rukovanje/montaža, test u vožnji, crash-test), a izvan konkurencije testiran je i Mercedesov originalni proizvod, kreiran specijalno za modele ovog proizvođača. Na testu ACE-a i GTÜ-a ispitano je šest krovnih nosača za bicikle koji su se generalno pokazali u dobrom svjetlu ali još uvijek ima dosta prostora za poboljšanja, naročito u situacijama udesa.
Testiranim nosačima je zajedničko da se – kandžama koje treba učvrstiti zavrtnjima – montiraju na krovne nosače automobila. U nekim slučajevima moguće ih je učvrstiti i klemama, što je čak i fabrički predviđeno na mnogim proizvodima. Tako je i kod nosača d.frey ali je “dogradnja” nepotrebno teška. Razlog: Postolje se teško odvaja a treba ga na kraju ponovo pričvrstiti. Po mišljenju eksperata koji su obavili test, ovaj posao krije i određene opasnosti. Jer, ukoliko se “šarafanje” ne završi po propisima (vijci nisu čvrsto zategnuti), veliki je rizik da postolje izgubi stabilnost. Veliki nedostatak nosača d.frey je neodgovarajuće upustvo za montažu – slabo razumljivo, sa detaljima koji su sve samo ne precizno objašnjeni.
U slučaju nosača Fabbri “uputstvo” čak i ne zaslužuje da se tako nazove. Kupac njihovog proizvoda BICI 2000 ALU mora kandžu, koja kasnije drži okvir bicikla, sâm sastaviti. Zahtjev eksperata: Montaža dijelova nosača koji su bitni za sigurnost ne bi trebala zavisiti od sposobnosti i “tehničke pismenosti” pojedinca. Srećom, drugi testirani nosači nisu bili problematični po ovom pitanju, a Thule čak i zaslužuje pohvalu za promišljeno korisničko uputstvo.
Mane bicikla na krovu
Osim nužnosti podizanja bicikla, što nije lagan posao posebno kad je riječ o vanu ili visokom terencu, transport dvotočkaša na krovu automobila ima još nekoliko nedostataka. Uvijek je prisutna i opasnost da bicikl u padu ošteti boju na automobilu. Bicikli loše utječu na ponašanje automobila u vožnji. Tri ili četiri bicikla teška su blizu 100 kg, a to znači da se lako dostigne i premaši najveća dozvoljena nosivost na krovu. Osim toga, podiže se težište automobila koji će u krivinama pokazivati snažniju želju za naginjanjem, a postaje i enormno osjetljiv na bočni vjetar. Taj efekat je posebno uočljiv ako se bicikli prevoze uspravljeni. Teret na krovu produžava kočioni put i povećava potrošnju goriva.
– Nosač montirati po suhom vremenu jer vlaga onemogućava pravilno pričvršćivanje
– Prije vožnje još jednom provjeriti da li su nosač i bicikli pravilno i čvrsto montirani
– Voziti umjerenom brzinom i na svakom odmorištu provjeriti da se nije šta “olabavilo”.
– Ukoliko se nosač ne koristi skinuti ga sa automobila i očistiti da bude spreman za narednu sezonu “pedalanja”
Utovar bicikla na krovni nosač po pravilu je znatno teži nego na poklopac prtljažnika ili platformu. Genijalno rješenje daje Mercedes: New Alustyle dopušta da se bicikl montira na tlu! Sistem je težak svega 2,5 kilograma, bez ičije pomoći vlasnik može bicikl podići na krov i s lakoćom učvrsti na glavni nosač. Kod ostalih kandidata nije tako jednostavno, ali ni pretjerano teško. Uzoran kvalitet testiranih nosača narušava jedino limena konstrukcija Fabbri. Materijali i izrada generalno daju dobar utisak, a ista ocjena važi i za zaštitu od provale. Brave spadaju u standardnu opremu, pri čemu su Atera i Thule posebno osigurali i sâm nosač a ne samo kandžu za bicikl. Izuzetak na testu: Mercedes. Firma iz Stuttgarta traži doplatu za zaštitu od krađe.
A koliko su sigurni bicikli na krovu?
Na testu u vožnji slabosti su pokazala tri kandidata koji u prvom redu ne toleriraju brze promjene opterećenja vozila prilikom izbjegavanja prepreke. Kod Atere donja ivica kandže probila je oslonac cijevi, na d.frey savilo se postolje, Fabbrijeva cijela konstrukcija odgurnuta je naprijed. U sva tri slučaja bicikli su ostali na krovu uprkos poteškoćama.
Najteži dio testa bio je sudar brzinom od 30 km/h. Osnovni kriterij: Bicikli nisu smjeli sletjeti sa automobila pri ovakvim ekstremnim opterećenjima. Ovaj zahtjev ispunili su svi nosači, međutim, sa razlikama u detaljima. Čvrsto u svom položaju ostali su nosač Mercedes i d.frey. I pored velikih opterećenja deformacije nosača ostale su u tolerantnim okvirima. Thule: Odvojilo se postolje od zatezača na nosaču. Atera: Pocijepao se remen koji je držao gumu bicikla a kandža tako ekstremno savijena da je bicikl bilo moguće “osloboditi” samo silom. Mont Blanc je izazvao klizanje blatobrana bicikla iz “kandže”. Najgore je prošao proizvod Fabbrija: Slomljena je glava zaštitne cijevi koja stoji uz “kandžu”. Zaključak: Većina nosača ostavila je dobar utisak. Ipak, postoji prostor za poboljšanje, naročito kada je riječ o sudarima koje su uspješno položila samo dva kandidata.
Ukupni rezultati i ocjene eksperata:
Članak preuzet iz novog broja automobilističkog časopisa AUTO PLUS
