KARLOVAC-OZALJ-METLIKA –ČRNOMELJ-ŽUŽEMBERK-LJUBLJANA
Za ovu turu sam sam se odlučio kao rezervnu, za slučaj da se iz bilo kog razloga ne ostvari plan da u društvu sa unukom mog brata vozimo po Austriji relaciju od Villacha do izvora Drave kod Innichena (San Candida) u Italiji.
Budući da mi je saputnik otkazao, krenuo sam svojim autom 10.09.2019.g.od Konjica do Karlovca, u koji sam stigao oko pola tri popodne, parkirao vozilo kod željezničke stanice i započeo vožnju preko Ozalja do Slovenačke granice na prelazu Metlika i dalje, do Črnomelja gdje sam namjeravao prespavati.Nao ovom prvom danu puta u lijepom sjećanju ostaju stari grad Ozalj, dolina Kupe i svakako, Črnomelj, gradić sa zanimljivom arhitekturom smješten u dolini rijake Dobličice i Lahinje.
Nakon večere i spavanja u Črnomelju, ujutro sam, nakon pređenih 55 km krenuo prema Žužemberku i krajnjem cilju-Ljubljani. Vrijeme je bilo idealno, ugodno svježe bez previše sunca, tako da sam uživao u vožnji pitomom dolinom, da bi kod sela Ručetna vas započeo dugotrajni uspon obroncima Kočevskog roga.
Pri vrhu, iznad mjesta Semič, jednim pogledom može se obuhvatiti prostrana dolina sa grupicama kuća i obrađenim poljima, sve do ivice horizonta u pravcu Hrvatske. Nakon što sam prošao prevoj na nekih 550 metara nadmorske visine, cesta se spušta kroz gustu crnogoričnu šumu, zatim ivicom doline i konačno do mosta na Krki kod sela Soteska, odakle sam vozio uzvodno u pravcu Žužemberka.
Uz put, posmatrajući krajolik uz Krku, obrađena polja, lijepo uređene seoske kuće sa dvorištima i baštama punim raznobojnog cvijeća, ponovo se uvjeravam da Slovenija po ljepoti, urednosti i čistoći sela i gradova, ni po čemu ne zaostaje za Austrijom ili Njemačkom.
U centru Žužemberka zastajem na mjesnom trgu ispred fontane i zidina starog grada i nakon nekoliko fotografija nastavljam do grada Ivančna Gorica, odakle sam se ukrcao na voz do 20 km udaljene Ljubljane, nastojeći da izbjegnem vožnju biciklom na prilazima gradu opterećenim saobraćajnom gužvom.
Dolaskom na željezničku stanicu Ljubljana, odmah sam se uputio do zgrade Vrhovnog i Okružnog suda, kako bih posjetio kolegu i dobrog prijatelja Marijana Pogačnika, koji je nakon nekoliko godina rada u Sudu i Tužilaštvu BiH, imenovan za predsjednika Okružnog suda u Ljubljani. Obradovani susretom nakon više godina, proveli smo ugodnih par sati u evociranju uspomena iz Sarajeva, nakon čega sam provozao bicikl po središtu Ljubljane, i konačno u sami sumrak pronašao prenočište, nakon 85 km pedalanja.
Prema ranijem planu u 7 sati ujutro odvezao sam se na željezničku stanicu i ukrcao u voz do Črnomelja, u koji sam stigao nakon dva i po sata vožnje. Odmah sam nastavio biciklom u pravcu Karlovca i Slovenačko-Hrvatske granice, ovog puta drugom rutom, kako bih prošao kroz predjele koje ranije nisam imao prilike vidjeti.
Uživao sam u vožnji valovitom cestom pitomim predjelima Dragatuša, sve dok nisam stigao do Vinice i mosta na Kupi gdje sam prešao granicu i nastavio putovanje Hrvatskom u pravcu Duge Rese i Karlovca. I na ovoj dionici imalo se šta za vidjeti, posebno dio puta uz rijeku Dobru. Nakon pređenih 50 km, oko dva sata popodne stigao sam do parkinga u Karlovcu, utovario bicikl u auto i zaputio se ka Zadru, ali to nije priča za ovu priliku.
Završna ocjena ove ture: u tri dana vozio sam bicikl skoro 200 km, prošao lijepe i interesantne predjele Slovenije i Hrvatske, koje sigurno ne bih upoznao da nisam putovao biciklom. Ako bude sreće naredne godine, nadam se ne više sam, nastavljamo sa biciklističkim putovanjima po Austriji i Njemačkoj.
Tekst i fotografije Esad Fejzagić
[wzslider]
