Nakon prošlogodišnje ture od Bledskog do Bodenskog jezera, Nedžad je za ovu 2014.godinu, predložio da provozamo bicikle negdje po Švajcarskoj, spomenuvši vožnju oko Ženevskog jezera. Razrada ideje je, kao i obično, pala meni u zadatak. Već unazad nekoliko godina „mjerkam“ velika jezera u podnožju Italijanskih Alpa:Garda, Como, Lugano, Maggiore, pa sam nastojao da u četiri-pet dana isplaniram turu na kojoj ćemo vidjeti bar neka od ovih jezera i završiti bicikliranje krugom oko Ženevskog jezera.Desetine sati provedene nad kartama učvrstile su me u uvjerenju da je konačni itinerer koji ću predložiti Nedžadu, najbolje i najviše što se za četiri dana može vidjeti. Dakle, startujemo iz grada Como, vozimo obalom istoimenog jezera do mjesta Menaggio,odakle se penjemo na prevoj koji odvaja jezero Como i jezero Lugano, od grada Lugana prelazimo na Lago Maggiore do mjesta Luino i dalje obalom do grada Laveno Mombello, odakle trajektom prelazimo na drugu obalu u Verbaniu, gdje je planiran kraj prvog dana puta. Ujutro nastavljamo vozom nekih 70 km preko Domodossole kroz čuveni tunel Simplon, probijen kroz Alpe do grada Briga u Švajcarskoj, odakle dolinom rijeke Rone nastavljamo biciklom preko Siona i Sent Morica u blizinu Ženevskog jezera gdje završavamo drugi dan putovanja. Trećeg dana smo imali u planu voziti francuskom obalom jezera do Ženeve, a za posljednji, četvrti dan ostavili smo vožnju sjevernom, švajcarskom stranom jezera i obilazak najljepših mjesta uz obalu Ženevskog jezera-Lausane, Vevey i Montreux, odakle bismo se ukrcali na voz i vratili na polaznu tačku, Como i dalje, autom nazad u Sarajevo.
Pred dogovoreni datum polaska, meteorološke prognoze koje sam svakodnevno pratio, nisu nam obećavale ništa dobroga-osim prvog dana bicikliranja, u nastavku je predviđano kišovito i promjenjivo vrijeme.Kako nismo mogli pomjerati planirani početak puta, odlučili smo krenuti, pa šta bude, potajno se nadajući da su greške kod prognoziranja vremena česte i uobičajene.
S obzirom da je do Coma trebalo voziti nešto više od 1100 km, krenuli smo iz Sarajeva rano ujutro i bez poteškoća, predveče stigli u gradić Menaggio na obali jezera Como, gdje je Nedžad ranije rezervisao prenoćište.U sumrak smo prošetali po ovom živopisnom gradiću punom turista, a zatim uz laganu večeru i piće uživali sjedeći za stolom na centralnom gradskom trgu uz samu obalu jezera. Cijeli taj dan i noć bilo je pakleno vruće, tako da skoro nisam ni oka sklopio.Ujutro smo se autom vratili na polaznu tačku naše biciklističke rute-grada Como, gdje smo u neposrednoj blizini željezničke stanice San Giovanni ostavili auto, skinuli bicikla i konačno započeli sa vožnjom.
Belaggio
Menaggio
Como
Prvi dan: Como-Menaggio-Lugano-Luino-Laveno Mombello-Verbania=101 km
Na samom startu vozimo lijepo uređenim kejom uz samu obalu jezera, ali ne zadugo.Nastavljamo uskom cestom koja vijuga kroz gusto naseljena mjesta uz veoma živ saobraćaj, zbog čega smo primorani skloniti se sa kolovoza kad god smo htjeli uživati u prelijepim predjelima uz jezero Como i snimiti neku fotografiju. Konfiguracija terena je takva da samo povremeno ima dovoljno prostora za nekoliko redova kuća i usku cestu, jer se strme litice planina obrušavaju u samo jezero.
U gradiću Laglio zastajemo pored vile Oleander u vlasništvu čuvenog glumca Georga Cloonya, opasane visokim zidom i živom ogradom .Nije nas dočekao, kao što mi je obećao, pa sam odlučio da ni ja njega neću pozvati u moju vikendicu na Boračkom jezeru!
Nakon tridesetak kilometara stigli smo u Menaggio, u kom smo prethodne noći spavali, i budući da je sunce visoko odskočilo, odlučili smo se osvježiti prije nego nastavimo vožnju uz intezivan uspon na prevoj koji razdvaja jezero Como od jezera Lugano. Tako se desilo da sam ove godine ranije zaplivao u jezeru Como, nego na Boračkom jezeru!
Jezero Como
Na završetku žestokog uspona, po paklenoj vrućini u jedan sat popodne, jedva sam dočekao osvježenje uz sladoled na vrhu prevoja i nastavak vožnje blagom nizbrdicom do grada Porlezza, na početku jezera Lugano.
Porlezza
Nekoliko kilometara vožnje uz obalu jezera Lugano i prvi put ulazimo u Švajcarsku. Na lijepo uređenom kupalištu sa pontonima odlučili smo se odmoriti, osvježiti i ručati, a onda smo oporavljeni nastavili ka gradu Luganu.
Jezero Lugano
Već iz daljine opažamo karakteristični zaobljeni obris planine San Salvatore koja dominira horizontom u čijem podnožju je smješten Lugano.U centru ovog mondenskog, prelijepog grada, odmaramo se u restoranu La rosa dei venti na samom ušću bistre planinske rijeke Cassarate u jezero.
Lugano
Prema planu, iz Lugana smo trebali nastaviti prema obali susjednog jezera Lago Maggiore do grada Luina ali ne ide uvijek sve kako smo planirali.Premda smo u dva navrata pitali za put prema Luinu, nakon pređenih više od deset kilometara, utvrdili smo da idemo u pogrešnom,suprotnom pravcu. Na sreću, Nedžad je u nekoliko minuta našao rješenje i na obližnjoj željezničkoj stanici Melide kupio karte za voz koji nas je vratio u Lugano, gdje smo odmah presjeli u drugi voz kojim smo se prebacili do gradića Ponte Tresa, tako da smo nadoknadili izgubljeno vrijeme. Budući da je do noći preostalo samo par sati, posljednjih tridesetak kilometara vozili smo u žestokom tempu uz rijeku Tresa, ponovo ušli u Italiju iznad grada Luina i dalje obalom jezera Maggiore do grada Laveno, u koji smo stigli pod svjetlima gradske rasvjete. U trajektnoj luci smo saznali da posljednji feribot za Verbaniu, grad na drugoj obali jezera u kojem smo rezervisali prenoćište, polazi za nepun sat, tako da smo imali vremena da večeramo i odmorimo se u restoranu u blizini luke.Nakon polusatne plovidbe, iskrcali smo se u Verbaniji, gdje smo uz pomoć ljubaznih mještana pronašli naš Hotel i nakon pređenih 101 km tog dana, oko ponoći naizad se dokopali kreveta.
Drugi dan: Verbania-Brig-Sion-Evian les Bains=95 km
Ujutro vozimo do desetak kilometara udaljene željezničke stanice Verbanie odakle se ukrcavamo na voz koji preko Italijanskog pograničnog grada Domodossole ide kroz čuveni tunel Simplon, probijen početkom prošlog vijeka ispod planine Monte Leone, dugačak skoro 20 km, i izlazi u dolinu rijeke Rone kod Švajcarskog grada Brig-Glis.
Po izlasku iz voza tražimo biciklističku stazu i u oblačno svježe jutro, vozimo niz rijeku Ronu, dolinom stiješnjenom alpskim planinama.Staza krivuda po plodnoj dolini između obrađenih polja, sa jednog na drugi kraj, tako da u nekoliko navrata prelazimo rijeku Ronu, usput prolazeći kroz lijepo uređena sela. Na sjevernoj strani doline uzdižu se strme padine planine izpresjecane kamenim podzidama sa nepreglednim zasadima vinove loze. Čovjek mora ostati zadivljen kako su ti vrijedni ljudi svaki kvadratni metar iskoristili za sadnju vinograda, povezujući ih mrežom asfaltiranih puteljaka, sve to u podnožju čuvenih skijaških centara kao što je Crans-Montana. Poslije gradića Vispa, prolazimo i grad Sierra ukrašenog jezerom Lac de Geronde i nastavljamo dalje prema Sionu.
Brig
Predjeli u dolini Rone
Lac de Geronde
Negdje poslije tri sata popodne, nakon pređenih 60 km, ulazimo u grad Sion, u kojem smo odlučili ručati i dogovoriti se šta dalje. Naime, oblačno, sivo nebo sa povremenim kišicama, kao i meteo prognoza, upozoravali su da u ostatku dana možemo očekivati jake i dugotrajne pljuskove.
Sion
Uz ručak donosimo odluku da u se nastavku puta ukrcamo na voz do grada Evian les Bains, na početku Francuske obale Ženevskog jezera, gdje smo u Hotelu de France rezervisali prenoćište, računajući na preostalu kilometražu i već izvjesno pogoršanje vremena sa kišom, koja samo što nije počela padati.Zadovoljni što smo riješili sve nepoznanice tog dana, osigurali prevoz i noćenje, uživali smo u razgledanju krajolika duž željezničke pruge koja vodi ka Ženevskom jezeru, ne sluteći šta nas čeka u nastavku putovanja. U pretposljednjoj stanici, u gradiću Le Bouveret, neposredno uz ušće Rone u jezero, kažu nam da voz ne ide dalje zbog remonta pruge.Ni švajcarske željeznice nisu bez mana-prodali su nam kartu do stanice do koje već izvjesno vrijeme vozovi ne saobraćaju.Iskrcavamo se u kišno predvečerje i vozimo do 7 km udaljenog pograničnog grada Saint Gingolph, gdje bismo trebali imati vezu do Evian les Bainsa. Već pokisli stižemo do granice i željezničke stanice u kojoj nas blagajnik obavještava da voz za Francusku ne saobraća već duže vrijeme.Ne preostaje nam ništa drugo već da vozimo do dvadesetak kilometara udaljenog Evian les Bainsa, što ne bi bio nikakav problem da kiša nije pljuštala kao iz kabla i da do potpunog mraka nije preostalo više od 40-50 minuta.
Kako smo već bili pokisli, ostalo je samo da u najžešćem tempu vozimo do Hotela u koji smo stigli u sami mrak, mokri do gole kože.U Hotelu nisu imali fen tako da smo mokru obuću i odjeću povješali po sobi, mireći se sa činjenicom da će i naredni dan sve ostati neupotrebljivo.
Treći dan: Evian les Bains –Geneva=60 km
Jutro je osvanulo tmurno, uz sitnu kišicu, za koju ne znaš da li bi sačekao da prestane ili bi se pravio da je ne primjećuješ. Nedžad je obukao suhu odjeću i obuću, a kako ja nisam ponio rezervne patike, morao sam ih onako mokre obući na suhe čarape.
Evian les Bains je zaista lijep grad, zanimljive starinske arhitekture, sa brojnim hotelima smještenim duž glavne ulice sa pogledom na Ženevsko jezero. U njegovom zaleđu nalazi se najviši vrh Evrope Mont Blanc, sa čijih obronaka, se iz izvorišta toči i pakuje svjetski poznata voda „Evian“. Međutim, pod opisanim okolnostima, nismo bili raspoloženi za duže zadržavanje, već smo se odmah uputili ka 60 km udaljenoj Ženevi. Prvi dio puta do grada Thonon les Bains ide uz jezero, nakon čega se cesta udaljava od obale, na koju se vraća tek nekoliko kilometara prije ulaska u Ženevu, tako da smo taj dio rute vozili prilično nezanimljivim krajolikom uz rub magistralne ceste, što je također, pored povremene kiše, uticalo da nam ova dionica ne ostane u lijepoj uspomeni. U međuvremenu sam, u jednom tržnom centru kupio jeftine patike, željno očekujući dolazak u Ženevu i naš Hotel, gdje ću najzad skinuti mokru obuću.
Predjeli i mjesta na putu ka Ženevi
Već iz daljine opažamo vodoskok, zaštitni znak Ženeve i praćeni sitnom kišicom prolazimo kroz ovaj fantastični grad , čiju ljepotu nije moguće opisati-to se jednostavno mora vidjeti. Čovjek ne zna gdje bi prije krenuo, šta bi fotografisao i gdje bi zastao- jedinstvena arhitektura, prelijepe zgrade, mnoštvo jedrilica na besprijekorno čistom, smaragdno zelenom jezeru, parkovi i spomenici …
Ipak, zbog dosadne kiše, bez zadržavanja vozimo prema Ženevskom aerodromu Avenijom de France, prema mjestu Ferney Voltair gdje smo rezervisali smještaj. Ispostaviće se da se naš Hotel nalazi svega 100 metara od Švajcarske granice, ne teritoriji Francuske.
Ni u ovom Hotelu nisu imali fen, ali smo u sobi zatekli električni radijator, koji smo iskoristili za sušenje odjeće i obuće.Nakon ručka, odmaramo se u sobi i čekamo da kiša prestane kako bismo prošetali Ženevom, detaljnije razgledali grad i snimili koju fotografiju. Naizad, oko šest popodne, kiša je prestala, pa smo se gradskim busom prevezli do željezničke stanice i nastavili šetnju po Ženevi do samog mraka, tako da smo na spavanje došli tek oko 23.00 sata.
Ženeva
Četvrti dan:Geneva-Lousane= 65 km
Jutro je osvanulo tmurno ali bez kiše, tako da smo raspoloženi krenuli na posljednju dionicu našeg biciklističkog poduhvata-od Ženeve, sjevernom obalom jezera do grada Montreux. Na obalu jezera stižemo kod gradića Versoix i dalje nastavljamo putem, obilježenom stazom za bicikliste, do grada Nyon i Morges, i konačno ulazimo u Lozanu. Nažalost, put nas ne vodi uz samu obalu jezera, jer je taj pojas cijelom dužinom zauzet raskošnim vilama sa prostranim vrtovima, tako da vozimo uz nepreglednu živu ogradu.
U Lozani, za koju mnogi tvrde da je jedan od najljepših gradova na svijetu, tražimo željezničku stanicu, kako bismo osigurali voz do Milana i dalje do Coma. Ispostavilo se da od nastavka našeg bicikliranja nema ništa, budući da posljednji voz za Milano kojim se mogu prevesti i bicikli, polazi iz Lozane za sat i po, što je premalo vremena da produžimo vožnju do Veveja i Montroa. Do polaska voza spremamo sendviče za put i odmaramo se u kafani blizu željezničke stanice. Putovanje do Milana provodimo u razgledanju predjela koje smo prethodnih dana prošli biciklom i onih dionica koje ranije nismo vidjeli, tako da smo na Milansku željezničku stanicu stigli, čini nam se, vrlo brzo.
Presjedamo na voz za Como u koji smo stigli tačno u ponoć, spuštamo se biciklima do sporedne ulice gdje smo ostavili auto, i naša bicikla su nakon četiri dana vožnje, ponovo na krovu vozila. Domaćica Hotela u Comu koji smo rezervisali internetom još u Ženevi, nije uredno primila našu rezervaciju, tako da smo je jedva probudili. Srećom, imala je slobodnu sobu u kojoj smo prespavali, doručkovali i istog dana uveče, doputovali sretno u Sarajevo.
Sređujući utiske sa netom završenog biciklističkog puta, slažemo se u ocjeni da smo u četiri dana vidjeli toliko zanimljivih, krasnih mjesta i gradova, da smo prosto zagušeni mnoštvom slika i uspomena. Ipak, primjećujemo da je ova tura bila možda previše urbana i da bi trebalo razmisliti o drugačijoj kombinaciji bicikliranja i korištenja alternativnih vrsta prevoza. Također, nismo imali sreće ni sa vremenskim prilikama-prvi dan tropska vrućina a naredna tri dana uglavnom kišovito. Nakon svega sigurni smo u jedno: premda je i ova nezaboravna, prošlogodišnja tura od Bledskog do Bodenskog jezera je bila i ostaće neprevaziđena!
Fotografije: Nedžad Madžak i Esad Fejzagić
Tekst: Esad Fejzagić
