Obje ovogodišnje ture sam vozio sam, iz razloga koje sam u prethodnim izvještajima već obrazložio. Nije to baš ono čemu težim, ali sam u svojim afinitetima i strasti za ovom vrstom bicikliranja očigledno, kako reče moja bolja polovica „mimo svijet“, pa sam činjenicu da teško pronalazim saputnike, prihvatio kao sudbinu.
Takođe, moram napomenuti da sam se prošle godine „ponovio“-kupio sam bicikl sa pomoćnim elektro motorom snage 250 W, sa baterijom kapaciteta 17 Ah, tzv. pedelec, koji je ispunio sva moja očekivanja. Naime, imajući u vidu mojih 66 godina i 110 kg težine, podrška te vrste na turama sa dugotrajnim i većim usponima, na kojim prelazim od 70 do 100 km dnevno, pruža mi osjećaj sigurnosti i slobode. Sažetak svih opisa benefita pedeleca sadržan je u kratkom susretu i razgovoru sa mojim prijateljima Hitkom i njegovim sinom Kenanom u Glavatičevu. „Dobro, reci ti nama koliko godina ti je skinuo ovaj bicikl ?“ Najmanje 10 godina“ odgovorio sam, bez razmišljanja, uvjeren da je svako daljnje objašnjavanje nepotrebno.
Oslobođen brige o intezitetu uspona i broju kilometara koje planiram preći, krenuo sam na ovogodišnja bicikliranja, prvo van BiH 07.07.2019 .godine
MARIBOR- DRAVOGRAD-BLEIBURG-VELDEN -KLAGENFURT
Pošao sam iz Sarajeva u 4.00 sata ujutro, računajući na zastoje kod tunela Vranduk, ali za divno čudo, čekao sam na prolaz svega 5 minuta.U Maribor sam stigao tačno u 11.30 sati, parkirao auto pred Hotelom, istovario bicikl i krenuo čuvenom Dravskom biciklističkom rutom R-1, uzvodno prema Dravogradu.
Nakon petnaestak kilometara vožnje po ravnici, pred hidroelektranom Fala, počeo je uspon po obroncima Pohorja preko Činžata i Puščave, na dionici gdje se cesta dobrano udaljava od doline Drave, da bi se konačno povezala sa rijekom na Lovrenškom mostu. U nastavku staza ide uglavnom desnom stranom Drave prolazeći kroz Podvelku, Vuhred i Vuzenicu, uspinjući se ili silazeći do same obale, sve do Dravograda, poslije kojeg cesta napušta dolinu Drave i vodi ka gradu Ravne na Koroškem i Prevalju. Nakon pređenih 75 kilometara tog popodneva, u samo predvečrje, našao sam odličan restoran i prenočište-Gostišče Krivograd, na samo nekoliko kilometara od Slovenačko- Austrijske granice, i sutra ujutro nastavio vožnju ka Bleiburgu.
Na željezničkoj stanici Bleiburg nisam čekao ni pet minuta na voz kojim sam se odvezao do Klagenfurta, a zatim do Veldena na drugom, zapadnom kraju prelijepog jezera Worthersee.U odjeljku za bicikle bilo nas je najmanje desetoro, tako da sam se jedva probio do izlaza. Odlučio sam da vozim južnom stranom jezera do Klagenfurta, i ta dionica je bila kruna cijelog poduhvata. Jezero je dugačko oko 16 a široko 1,5 km, i uz cijelu obalu izgrađene su veleljepne vile i hoteli, plaže i kupališta, tako da sam svaki čas silazio sa bicikla i fotografisao.Naknadim pregledavanjem slika, ponovo sam se uvjerio da fotografije ne uspijevaju prenijeti ljepotu predijela koju čovjek doživi neposrednim posmatranjem.
Dolaskom na željezničku stanicu Klagenfurt ukrcao sam se na voz koji ide do Bleiburga, odakle sam putovanje nastavio Slovenačkim željeznicama direktno do Maribora. Tokom vožnje iskoristio sam priliku da predjele koje sam posmatrao sa biciklističke staze, razgledam iz druge pozicije, tako da je doživljaj doline Drave i cijelog putovanja bio kompletan. Oko pet sati poslije podne spakovao sam bicikl u auto i krenuo prema zavičaju, zadovoljan onim što sam vidio i doživio, ali ne u toj mjeri da bih poželio ponoviti ovu turu.
Tekst i fotografije: Esad Fejzagić
[wzslider]
