Dugo pripremani projekat BIKE4LIFE 387 je konačno krenuo, ali jučerašnja tura na Barice ne zaslužuje priču zbog Barica, nego zbog osmijeha na licu bajkera koji su se odlučili po prvi put otisnuti u brdo. Podsjetila me na moju prvu turu, upravo ovim istim putem – na Barice preko Radave. Samo što ni počemu nije slična. Cijela jučerašnja priča začinjena je detaljima, koji se rijetko dogode u ovako kratkoj turi… kiša, blato, pucanje lanca, pucanje gume,… sve u par sati.
Nakon okupljanja, i pored crnih i strašljivih oblaka, iz kojih su sijevale munje, krenuli smo neustrašivo prema Betaniji. Svake sekunde povećavala se kiša ali i šansa za odgađanje ture. Sklonili smo se od pljuska. Ipak, savremena tehnologija i nešto iskustva prisutnih pomogla nam je da vidimo kako se crni oblaci koji su prekrili Sarajevo kreću prema istoku i napuštaju grad. Velika želja za pedalanjem nadjačala je zabrinutost, i, nakon demokratske odluke, krenuli smo smjelo put brda.
Nismo pokisli. Sunce je zasjalo, uslikalo se sa nama i uskoro se utopilo na zapadu. Prelijepe slike zalaska, osmijesi na licima prisutnih bajkera podsjetili su me na moju prvu turu. Tada sam se osjecao kao da sam se popeo na Mont Everest. Tada sam pomislio kako sam postigao veliku stvar u životu i rekao sebi: „Objesi kopačke o klin i ‘fataj se bajka“. I rodila se ljubav koja se iz dana u dan pojačava, do te mjere da sada uživam gledati nove bajkere, koji su napravili veliku odluku – krenuli su uzbrdo. Odlučili su se podići sa asfalta, trotoara, zagađenog vazduha… odlučili su voziti brdski bicikl tamo gdje on zaista pripada. Tamo gdje nema vozila, ni buke, ni loših ljudi. Tamo je sve k'o iz bajke. I kada pada, i kada sijeva, i kada pucaju gume i lanci… i tada je lijepo. Jer je tu bio moj drug Emir – vođa, koji je rutinski rješavao sve izazove, i sa osmjehom na licu ih pretvarao u teoretsko-praktične časove. Svi smo ga sa užitkom gledali, a bogami i naučili mnogo toga.
Svježa ljetna noć nakon pljuska i vjetar za vrijeme spusta kroz sarajevske mahale ohladili su u nama vrelinu prethodnog dana. Ali ipak, doner na Sebilju, uz dobro druženje je bio kruna i zaslužena nagrada. Pale su ideje o novim turama.
Na kraju je valjda jasno da ova priča nema veze sa Baricama. A možda ni sa donerom. Ali ima sa druženjem, iskustvom, poduhvatima, ostvarenjima, srećom, ljubavi, zdravim životom i pozitivnom energijom.
Faris/ MTBA Tim
