Biokovo i Cetina

Svako ko je makar jednom ljetovao na Makarskoj rivijeri sjeća se, poput bedema izniklog iz mora, kamenog vijenca Biokova koji se pruža duž cijele obale iznad predivnih plaza ovog dijela Jadrana. Većina kupaca ce iz mora baciti pogled na bjelinu kamena i zapitati se ima li uopće života na tim vrletima. Mnogi ce pomisliti “kako li je tek gore vruće kad plaza ‘gori'” i spas potražiti u moru. Međutim, kad se zaputite u park prirode Biokovo, u pravcu njegovog najvišeg vrha Svetog Jure, stvari se u potpunosti mijenjaju.

Biokovo je zbog svojih geomorfoloških osobenosti planina proglašena parkom prirode. Na taj način pokušava se sačuvati osobenost flore i faune (na pr. endemska biljka “biokovsko zvonce”). Vješti majstori turizma već na samom “ulazu” u planinu, staroj asfaltnoj cesti koja se odvaja od puta Makarska-Vrgorac, naplatit ce svakom posjetiocu 35 kuna (iako, krećete li se biciklom nije vam baš najjasnije šta dobivate zauzvrat. No dobro, kad smo već tu idemo zar ne!?).



Istinski ljubitelji brdskog biciklizma ce donekle ostati razočarani činjenicom da neće okusiti čari makadama, single tracka i svih ostalih ljepota koje ovaj sport prate, osobito doživljaja na koji su navikli u Bosni i Hercegovini. Ipak, činjenica da je uspon moguće krenuti sa 0 metara nadmorske visine i popeti se na 1762 m djeluje impresivno. Zbog konfiguracije terena i dobro projektovane ceste i pored ovolike visinske razlike uspon se ne čini pretjerano zahtjevan (možda je razlog i cestovna vožnja). Vručine kojih je logično uplašiti se ne predstavljaju prevelik problem ako se uspon započne rano izjutra. Naime, na Biokovu gotovo uvijek puse lagani vjetrić (na samom vrhu već poprilično jak) pa se i usred ljeta preporučuje rezerva u vidu vjetrovke dugih rukava.

Na visini od 1228 metara, u području Ravne Vlaske, lociran je manji objekat u kojem je moguće snabdjeti se zalihama vode, no, važnije je to sto se s ovog vidikovca može baciti pogled na Tučepe, Podgoru te otoke Brač, Hvar i dr. Odatle put vodi prvo nešto ravnijom dionicom kroz srce planine (atrakcija su krda konja), potom serpentine do vrha, a na samom vrhu je tek “ono pravo”. Naime, vrh Sveti Jure tako pozicioniran da s jedne strane puca pogled na more (vide se otoci: Korčula, Brač, Hvar, Vis, Lastovo…) a sa druge strane na cijelu Hercegovinu i nama poznate vrhunce Veleži, Prenja, Čabulje, Čvrsnice, Vran planine, Cincara, Dinare… Lijepa stvar je turistička mapa koju su odgovorni postavili na vrhu pa kad već uživamo u pogledu nije lose saznati koje su to planine u pitanju. Prema usmenim kazivanjima dobili smo informaciju da je s ovog mjesta cak moguće vidjeti Italiju, no, sa sigurnošću nismo mogli ustvrditi da li je rub horizonta upravo Italija.

Nađete li se na ljetovanju u ovom dijelu Jadrana i ako imate bicikl sa sobom, svakako nemojte propustiti uspon na Biokovo. Pogotovo ako odaberete vedar i sunčan dan nagrada u vidu predivnog pogleda i činjenice da nakon spusta od gotovo 1800 metara slijedi kupanje u Makarskoj – nešto je sto zbilja vrijedi uloženog truda.

Međutim, ukoliko imate bicikl na moru svakako nemojte propustiti odlazak nesto dalje od obale, u mala sela ili u predivnu dolinu rijeke Cetine. Iz Tučepa, Podgore ili Makarske nije tako daleko (15-20 km) skoknuti jadranskom magistralom do puta koji vodi prema Sestanovcu gdje se izlazi na autoput. Odatle je moguće napraviti divnu kružnu turu popevši se na rub Biokova, proći kroz mala, pitoreskna sela (Slime, Kučice…) i spustiti se do Cetine, na mjesta odakle startaju ljubitelji raftinga.


Stara cesta kasnije vijuga kroz borovu sumu, kameni branici kraj puta ce vas vratiti u neko prošlo vrijeme kad se na more išlo preko Ivan sedla a put trajao cijeli dan. Na kraju ćete se spusiti u gradić Omiš, poznat po starim gusarima ali i s jedinstvenom slikom ušća Cetine u Jadransko more. Povratak je jadranskom magistralom nekih dvadesetak kilometara, ali u cestovnoj vožnji to ne predstavlja problem. Na kraju savjet: krenite na vožnju 0ko 7,00 ujutro i nećete se pokajati, uživat ćete u jutarnjoj hladovini i mirisu mediterana.