Pošto je zadnja “prava” tura bila još prije petanest dana na Kopaoniku, prijedlog da nešto kvalitetno vozimo ovog vikenda dočekan je jednoglasno. No, kako smisliti “nešto novo” kad smo na svim planinama već bili. I onda se neko sjetio da malo kombinujemo, da tura i ne mora biti kružna pa je izbor pao na vožnju koju odavno mjerkamo: da od Bradine krenemo ka Bitovnji, a onda se prebacimo na Vitreušu, pa niz Neretvicu do Buturovića polja na Jablaničkom jezeru. Zgodno je došlo i to što je tura bosansko-hercegovačka, to jest, jedan dio ekipe je došao iz Bosne (Sarajevo), a drugi iz Hercegovine (Mostar-Jablanica) pa smo mogli kombinovati prijevoz autima i izbjeći povratak magistralom ili nesigurni transport vozom.
U pozadini Lisin, vrh Bitovnje
Već same pripreme za start ture sa Bradine pokazale su da će ovo biti dobar dan, ako ništa da smijeha i šale neće manjkati. S obzirom na sunce i činjenicu da turu radimo u Hercegovini, ekipa se dobro pripremila i priredila svojevrsnu modnu reviju marama i… hm, hm, drugih pokrivala za glavu. Bilo je tu šarenih dezena, jednobojnih ili onih sa natpisima sponzora. Bio je i jedan zanimljiv šešir, onako poput barbe na moru koji te dočeka čim izađeš iz autobusa na magistrali i nudi spavanje za 9 eura (a onda se ispostavi da do mora trebaš planinariti jer mu je kuća “odmah tu iznad magistrale”).
Ali, nije bilo riječi o barbi već o našem Đaniju koji nam je i zakuhao ovu turu. Dobro, prvi dio uspona smo poznavali odranije i tu nije bilo nekih iznenađenja, ali kad je počeo pitati drvosjeće gdje smo i kojim putem bi mogli do vrha, sve je nekako mirisalo na do da nećemo baš okretati pedale cijelim putem. Istina, razvio je on neku specijalnu tehniku guranja i nosanja bicikla i sprema seminarski rad na tu temu koji ce svakako biti objavljen na stranicama omiljenog portala, ali do tada ne samo autor nego i svi koji se odvaže krenuti za njim treba dobro da izvježbaju guranje bicikla, nosanje, preskakanje preko prepona i slične olimpijske discipline poznate jedino u Bosni i Hercegovini, to jest malo poznatije u Hercegovini.
Uspon ka Vitreuši je dijelom strm pa samo dobro pripremljeni biciklisti mogu ovo voziti, ali srećom ipak nije predugačak. Ono nošenje preko grana i kroz šumu ćemo halaliti zarad travnatog ugođaja koji nam je Vitreuša kasnije priredila. Naime, teško da ima planine u BiH toliko bogate travom i vodom, tako divno osunčane i na kojoj uvijek puše vjetar. Ne znamo da li je po tome dobila ime ali gore se nikad nismo previše znojili iz kojeg god smjera da smo išli.
Isto kao što niko ne zna ko je Martin i kako je skončao na mjestu danas znanom kao Martinov grob, ali to mjesto danas svi posjećuju. Nije nam, doduše jasno koji je užitak doći terenskim vozilom do Martinova groba, osobito ne shvatamo šta je to zenimljivo u uništavanju trave točkovima kad već postoji odličan makadamski put, ali eto, svakakvih “ljubitelja prirode” ima.
Ali, ti koji se samo dovezu džipom i vrate nazad ne otkriju nikad zadovoljstvo kad baciš bicikl u travu i skineš ranac s leđa, umiješ se u potoku ili napiješ vode sa izvora koja je i usred ljeta tako studena da trnu zubi. Baš kraj jednog takvog izvora napravili smo veću pauzu, izležavali se na travi, zbijali šale.
A onda spust. Nije to, doduše, bio single-trail ali je makadam izvrstan, nagib takav da gotovo ne moraš kočiti, a šuma fenomenalna. Brojke kažu da smo se sa nekakvih 1700 m nadmorske visine spustili na oko 350 m i da je ta vožnja nizbrdo bila duga skoro trideset kilometara. Sjajan ugođaj.
No, kao da to sve nije bilo dovoljno, šlag na tortu je bilo kupanje u Jablaničkom jezeru. U mjestu Lisičići, nekako preko puta Čelebića, izgrađena je prava pravcata rivijera i divno šetalište uz plažu. Voda je veoma čista i izuzetno ugodna za kupanje koje je zbilja godilo nakon 65 kilometara vožnje bicikom. Naravno, Đani kao pravi mostarac demonstrirao je skakačke vještine, ostali su uživali u igri “ko-će-koga-potopiti”. Tipu koji vozi skupi BMW X5 niko nije imao posuditi cigaretu jer od nas petnaestak niko ne puši. Sve u svemu plaža i kupanje su bili divan kraj uspješnog dana.
U vožnji do Sarajeva, lica preplanulih od sunca, planirali smo turu za idući vikend. Bilo bi zgodno da se završi na kakvom jezeru.
Tekst i foto: Emir Vučijak
[wzslider]
