Brdski biciklizam je relativno mlad, ekstremni sport koji se prvi put u svojoj pravoj formi pojavio 70tih godina prošlog stoljeća u SAD-u, tačnije Kaliforniji. Osnivačima brdskog biciklizma smatraju se biciklisti Gary Fisher i Charles Kelly, te konstruktor Tom Ritchey. Sve je počelo kao hobi skupine biciklista entuzijasta u želji za što većim adrenalinom. Tražili su uzbuđenje u spuštanju zemljanim padinama na (za današnje poimanje) neprikladnim biciklima, izvodeći vratolomije i privlačeći pažnju na sebe, ne znajući da će iz svega toga nastati ozbiljan sport a uz njega i močna prateća industrija.
Jedna od prvih utrka, “Cascade Fire Trail” je podrazumjevala nadmetanje takmičara za što boljim vremenom potrebnim da se odvozi dionica spusta sa visinskom razlikom oko 500m, dakle prva verzija modernog Downhilla (disciplina spusta). Ovdje moramo naglasiti da su te prve utrke vožene na biciklima koji jednostavno nisu mogli izdržati tolika naprezanja i udarce. Tako je jedan od najboljih bajkova tog vremena, Schwinn Excelsior znao često završiti utrku u više dijelova. Ubrzo se uvidjela potreba za inovativnim unaprijeđenjima postojećih bicikala, ali i definisanje potpuno novog koncepta – bicikla namjenjenog terenskoj vožnji. Uvidjela se potreba za novim tipom kočnica, prenosa snage, točkova, a kasnije i uvođenjem suspenzije. Prvi brdski bicikli koji su ušli u masovnu proizvodnju i upotrebu bili su Specialized Stumpjumper i Univega Alpina Pro.
Današnji brdski bicikl je karakterističan i prepoznatljiv po širokim gumama, robusnom ramu (okviru), sistemom pogonskog prenosa prilagođenom vožnji na strmoj uzbrdici, močnim kočionim sistemima i jako bitnim amortizerima. Iako se pojedinačno ovi elemntii mogu naći i na drugim tipovima bicikala, ipak kao cjelina obilježavaju upravo brdski bicikl namjenjen vožnji van asfalta, često po neprisupačnom terenu.
U brdskom biciklizmu postoje brojne takmičarske discipline, ali najpopularnije su Cross Country (skraćeno XC), Downhill (DH), slalomske (Dual i 4X) na uređenim stazama te urbane (Trials i BMX).
Cross Coutry podrazumjeva kombiniranu vožnju uzbrdo i nizbrdo po najčešće kružnoj stazi. Ključni faktor uspjeha je fizička kondicija i izdrživost vozača, ali i znanje tehničke vožnje po užim i opasnijim dionicama (Single track). Bicikli namjenjeni za XC se odlikuju malom masom i velim izdržljivošću. Najbolji XC vozač današljice je Francuz Julien Absalon.
Nasuprot XC-u, Downhill se vozi kao spust duž unaprijed pripremljene staze gdje se takmičari bore za što bolje vrijeme. Staze su obično šumske, sa raznim preprekama, prirodnim i vještačkim. U zadnje vrijeme se slične utrke organizuju i u urbanim mjestima (urban Downhill, downtown) gdje se vozi preko stepeništa, malih zidića, kaldrme i sl. Obzirom da se u Downhillu postižu najveće brzine, te da je generalno najopasnija, ovo je i za gledaoce i najatraktivnija disciplina brdskog biciklizma. Bicikli su opremljeni sa suspenzijama hoda do 200mm, hidrauličnim kočionim sistemima sa masivnim rotorima, točkovima otpornim na naprezanja, i td. a sve u cilju da izdrže napore kojima su izloženi. Najpopularnij aktuelni DH vozači su Samuel (Sam) Hill, Steve Peat, Marc Beaumont, Greg Minnaar, Gee Atherton i dr.
Trials je potpuno tehnička disciplina u kojoj je najbitnija koordinacija pokreta i vještina kontrolisanja bicikla. Borilišta se sastoje od prepreka koje se trebaju savladati sa što manje grešaka i padova. Jedno od najvećih imena trials svih vremena je Hans Ray.
U slalomskim disciplinama (4x i Dual) više takmičara (4 ili 2) se istovremeno utrkuje na unaprijed pripremljenoj stazi. Svaka utrka je eliminatorna i takmičarima ne pruža mogučnost značajnog kalkulisanja rezultatima. Utrke u slalomskim disciplinama su jako atraktivne i privlače mnogo gledaoca.
Brdski biciklizam u Bosni i Hercegovini se pojavio posle rata kada su se stvorili minimalni uslovi za bavljenje ovim sportom. Uvozom prvih kvalitetnijih (polovnih) bicikala sa zapada i okupljanjem prvih organizovanih grupa biciklista stvorena je kritična masa za promociju ovog sporta, kako rekreativnog tako i takmičarskog. Jedan o začetnika brdskog biciklizma u Bosni i Hercegovini je Hajrudin Nino Klipo koji je među prvima organizovao grupne vožnje stazama Igmana i Bjelašnice. Jedan je i od osnivača BBK Igman, prvobitno nazvanog BBK XC.
Od početka do danas, najpopularnija disciplina je cross-country, najviše zbog dostupnosti i cijene bicikala i opreme. Prva takmičenja u XC-u u BiH su održana tokom 2001. i to utrka na Kamenici u maju (u organizaciji tada sekcije Atom u skolpu PD Tajan, sada SNIK Atom) i u oktobru na Smetovima kod Zenice pod nazivom “Smetovski đir” (u organizaciji KES Scorpio i Edina Durme) *1. Među najuspješnijim klubovima u BH prvenstvu su zenički klubovi Pro-Bike, Finish i Zenica, tuzlansko Jedinstvo, sarajevski Igman i Trek. Vremenom je rastao broj takmičara i utrka, a početkom 2006. godine je osnovana i Brdsko biciklistička asocijacija BiH kao krovna organizacija ovog sporta u našoj zemlji. U zadnje dvije godine došlo je i do ekspanzije downhilla, pa tako u BiH imamo već 4-5 klubova čijih 20tak vozača vozi i takmiči se u ovoj disciplini. Također, organizovane su i dvije internacionalne DH utrke na Igmanu i Bjelašnici, „1. DH ofanziva“ 2008. i „DH Bjelašnica 2009“ ove godine, na kojima su učešće uzeli brojni takmičari iz zemlje i regiona.
U budućnosti se učekuju mnoge promjene na bolje a pokazatelja za to ima jako puno. Sve veći broj biciklista na novim i boljim biciklima odlučuje pohoditi planine i na taj način otkrivati ljepote svoje zemlje. Jedan od poteza u procesu popularizacije brdskog biciklizma jeste i izdavanje „Vodiča za brdski biciklizam u BiH“ (autori Emir Vučijak i Mersad Pašić) te pokretanje portala www.mtb.ba i za promociju brdskog biciklizma u BiH.
1* tekst je korigovan sa detaljnijih i tačnim podacima na sugestiju Admira Bajrakterevića i drugih članova SNIK Atom. Ovim putem se zahvaljujemo na uočenim proppustima.
Danas smo u Vitezu imali hobi utrku povodom osnivanja biciklistickog kluba Vitez koji je tacno osnovan 23.07.2009.god i danas smo na toj utrci tj.revijalnoj voznji culi i o vama tj. o Emiru i Mersadu…dobre stvari se daleko cuju.Ja sam inace vlasnik poduzeca BOCA iz Viteza i primio sam vas e-mail i polat cu vam podatke o svojem pouzecu i o biciklistickom klubu Vitez. I jedno pitanje kako mogu doci do vase knjige “Vodic za brdski biciklizam u BiH” Lijep pozdrav iz Viteza.
Nekoliko puta sam u zadnje vrijeme prolazio kroz vas kraj i primjetio sam vas objekat sa desne strane uz magistralu ali nikako da svratim.
Svakako se javite na kontakt mailove da objavimo i vase kontakt podatke.
Lijep pozdrav!
Mersad
Potrazite nas kad dodjete u Sarajevo, ili kad dostavite adresu poslat cemo Vam postom. U medjuvremenu, mozete besplatno skinuti Vodic u PDF formatu.
vozdra raja ko mi moze pomoc i rec kakva je razlika izmedju biciklistickog drustva i kluba? unaprjed zahvalan jasmin k.
Pitanje je pomalo laicko jer ne znam da li pod “drustvo” mislis obicnu grupicu raje ili neku formu udruzivanja koja ima registraciju i sl. Mi kad idemo na voznju smo “drustvo”, “grupa”, “raja”, “ekipa” ili kojim god hoces imenom ali sustina je da nismo registrirani, nemamo pravilnik, statut, predsjednika, clanarinu…
Ako pod “drustvo” mislis nesto slicno “planinarskom drustvu” u sustini kao i klub uvijek je rijec o “udruzenju gradjana” kako to Zakon definise. Skupi se grupa, donese pravila, statut… i ode u sud pa se registruje.
Ako mislis registrovati neki klub i sl. najbolje je posavjetuj se s nekim ko je vec registrirao klub.
Poštovanje,
zanima me zasto u BiH ljudi,(djeca, omladina,zene )malo korisete bicikl. zasto je skroz malo biciklista neprofesionalnih? zamislte i uporedite kinu, otavu, pariz itd.. ili da ne idemo tako daleko nase susjedstvo :hrvatsku , posavinu, zupanju sloveniju itd..
lijep pozdrav
@Ena
Da li mislite na voznju bicikla cestom ili u prirodi? Zadnjih godina je broj biciklista na nasim planinama u znacajnom porastu (nekad smo bili smijesni nas nekolicicna u onim sarenim majicama, a danas je sasvim normalno sresti kolegu duboko u sumi ili kakvom seocetu).
Ako je rijec o voznji cestom, tu je stvar malo teza: preopasno je. Naime, kultura vozaca je takva da je voznja cestom ravna samoubojstvu (nedavno je jedan nas kolega ostao paraliziran jer je majmun autom presao u suprotnu traku). Ne postoje uredjene staze za bicikliste kakve vidjamo u Europskim gradovima i, konacno, gdje ostaviti bicikl kad se krade sve zivo.
Za nadati se je da ce se ova slika mijenjati, skromni doprinost dajemo i mi na portalu mtb.ba