Nakon prvog izvještaja sa epske ture po sjevernoj Hercegovini, mala ali odabrana ekipa planinara HPD Prenj 1933 i ovaj put nas je počastila prelijepim izvještajem sa ture koju su odradili ovaj vikend. Pročitajte ga u nastavku.
***
Prvi dan listopada, subota, bablje ljeto, jasno je što raditi i ovaj vikend. Moj kolega Vjeko je predložio turu Blidinje-Ramsko jezero-te povratak „okolo kole“, tj. kružno oko Vran planine. Iako tura na prvi pogled izgleda dosta romantično, sljedeći podaci pokazuju da je i zahtjevna:
Dužina ture: 117km
Ukupni visinski uspon: 2210m
Ukupno trajanje ture: 10h i 40min.
Efektivne vožnje: 7h i 55min.
Mapa puta i visinski profil
Tura je počela dolaskom na Blidinje u kasnim satima gdje smo prespavali u planinarskom domu „Munika“, što nam omogućava ranojujutrnji start.
Plan je bio odličan, ali 15-ak minuta otključavanja vrata planinarskog doma u kratkim rukavima na 1300m. pri vrlo niskoj temperaturi nije se činio kao dobar početak. Nervoza i drhtavica me počela hvatati, ništa više nije bilo smiješno. Vjeko je uzeo ključ u ruke, iz prvog pokušaja otvorio vrata, a ja sam se propisno zacrvenio.
Polazimo oko 07:00h u nadi da će sunce što prije izaći i dat nam dodatni „elan“. Prvi dio puta bio je uspon do Kedžare i groba Dive Grabovčeve, i tu pravimo prvu pauzu.Ubrzo počinje dug i zanimljiv makadamski spust prema Ramskom jezeru i selu Rumboci-okružen prirodnim ljepotama ovoga kraja: krošnjama šljiva, jabuka, dunja,…
Ramsko jezero unatoč niskom nivou vode ipak daje jednu posebnu draž ovom mjestu, ali nažalost moram uputiti i jednu veliku kritiku stanovnicima općine Rama.
Polazak sa Blidinja
Spomenik Divi Grabovici
Put podnožjem Vran planine
Poznajem dosta ljudi iz ovoga kraja i za „Ramce“ se općenito može reći da su vrijedni ljudi koji vole svoj kraj, ali deponije smeća koje se nalaze uz cestu i olupine koje se mogu vidjeti pri niskom nivou jezera, bacaju veliku mrlju na ovaj kraj. Usudio bih se reći da su se po pitanju ekologije i odlaganja smeća ugledali na Mostar, ali na njihovu sreću Mostar još nisu dostigli.
Prilaz i pogled na Ramsko jezero
Nakon predaha i ručka na jezeru polazimo istim putem natrag, ali ovaj put uzbrdo. Na sredini puta odvajamo se za makadamsku stazu koja vodi oko Vran planine, gdje počinje vrhunac naše ture. Priroda je prekrasna, u čovjeku budi najbolje osjećaje , potiče dječju maštu o hajducima i nekim davnim „boljim“ vremenima u kojima je živio i legendarni hajduk Mijat Tomić. Za one koji nisu bili na njegovom grobu valja spomenuti njegov junački zavjet koji stoji na njegovom nadgrobnom spomeniku:
“PA JA ODOH POTRAŽIT PRAVDE
U BOGAZE I TIJESNE KLANCE”
Pogled na Ramsko jezero i okolicu
Plodovi rane jeseni
Krajolik Rame i jezero sa nižim vodostajem
Možda će netko reći da smo djetinjasti, naivni, da se „foliramo i šupljačimo“ ali ovi stihovi se mogu zaista prenijeti na današnje vrijeme i na živote planinara, biciklista i ostalih ljubitelja prirode. Razlika je jedino u tome što mi ne tražimo pravdu kao Mijat, već idemo u prirodu doživjeti pustolovinu, odmorimo dušu i vratiti se u neka stara vremena, kad je čovjek istinski živio u skladu s prirodom. Mnogi su nas ljudi pitali:“Kako vam se da toliko voziti, hodati, umarati se?“, ali kad doživite ovu prirodu sa slika, onda vam umor u mišićima, dehidriranost, vremenski uvjeti i „otrnuta guzica“ ne predstavljaju problem, već vam daju motiv da idete dalje, jače i više.
Nakon što smo „konačno“ odvozili turu i stigli do auta, imamo samo jednu želju koju ne bi dali ni za što, a to je pojesti vruću juhu i zaspati. Život nekada zna biti tako jednostavan, zar ne?
Tekst i foto: Vjeko i Luka, HPD „Prenj 1933“
