Markus Kraus zvani Fozzy, osnivač MTB bajk-škole i vodič komercijalnih MTB-tura širom Europe (Fozzybike) i njegov asistent Claudio bili su domaćini, treneri, motivatori i prva pomoć grupi od desetak sudionika dvodnevnog “Trailcamp Kipfenberg”. Fozzy je počeo kao DH i Freerider kako bi poslije prešao na XC. Kakav je bajker najbolje govori sljedeće: kada smo prije par sedmica skupa vozili MTB-maraton Salzkammergut Trophy u Austriji, Fozzy je za razliku od mene vozio ekstremnu distancu od 211 km i 7175v.m. Da, 7175 v.m na jednom danu…
MTB škola i komercijalne ture za uvijek nasmijanog Fozzy-ja su samo hobi kojim financira svoju zaljubljenost u brdski biciklizam. Hobi koji međutim zauzima sve više mjesta u svakodnevnici kako i sam prizna. Pored svih aktivnosti, mora se brinuti i o internet prezenciji kao i redovnim nastupima na biciklističkim sajmovima.
Staza je bila više nego atraktiva
Fozzy na djelu
Fozzy-ev poziv na seminar tehnike vožnje za iskusnije bajkere sam rado prihvatio. Odluka je lako pala jer je Fozzy vrlo rado pristao da napišem izvještaj sa njegovog seminara za mtb.ba. Iako sam saradnik jednog “stranog” MTB-portala, dobio sam više nego dobar popust na cijenu Trailkampa.
Tokom cijele obuke pomoć su pružali stručnjaci, Fozzy i Claudio
Važnost dobre tehnike vožnje je neosporna. Slično skijanju, potpuno uživanje u brdskom biciklizmu postižete samo ako u svakom momentu vladate sa sobom i svojim bajkom i na najtežem terenu. Prije sedam dana moja supruga je bila na seminaru tehnike vožnje za početnike “Basics”. Bila je potpuno oduševljenja time šta je sve naučila i kakve su sve “strašne” staze vozili. Završni komentar je bio: “Nisam ni znala koliko neznam i šta sve znači brdki biciklizam. Vi ste svi otkaceni”:)
Autor ovih redaka u “akciji” (slika desno)
Cilj seminara nije bio naučiti izvoditi DH ili Freeride vratolomije. Cilj je voziti zahtijevne terene, prije svega sigurno ali i sa maksimalnim uživanjem i smiješkom na licu. Tu i tamo neki Freeride potez naravno nije na odmet;). Na Seminaru za iskusnije bajkere nema previše teorije. Nakon štimanja komandi na upravljaču i pritiska u gumama, počinju prve vježbe na parkiralištu. Vožnja u “osmici”, pravilno dizanje prednjeg i zadnjeg točka, pravilno kočenje.
Nakon parkinga slijedili su i prvi single trackovi
Na prvi pogled jednostavne stvari koje svako misli da zna. Međutim kao i u pravom životu, fazon leži u detaljima. To smo poslije svi shvatili na strmom i klizavom terenu. Nakon laganih vježbi, vozi se na singltrek. Kiša je danima padala pa su singltrekovi pretvoreni u blatnjave staze a kamenje i korijenje stabala je klisko poput sapuna. U toku prvog dana to je bilo kobno za mnoge sudionike Trailkampa… Pored manjih padova imali smo i tri kapitalna, pa meni ni sad nije jasno kako se niko nije ozbiljnije ozlijedio. Bajkeri su ostali čitavi sto se za bicikla i ne može reći.
Fozzy-eva deviza je: ”Voziti, voziti i samo voziti. Ništa ne vrijedi neke stvari znati u teoriji ako ih ne znaš primjeniti ili ako nemaš nekog ko će ti reći šta radiš pogrešno. Također se naučene stvari moraju permanentno ponavljati jer svako teži tome da se nakon izvjesnog vremena vraća u svoje stare, često pogrešne navike.
Drugi dan seminara imamo još manje sreće sa vremenom pa nas kiša prati skoro cijeli dan. Međutim zanimljivo je da nismo imali niti jedan ozbiljniji pad. To valjda najbolje pokazuje kakve pomake je napravio najveći broj sudionika. Bajkeri za koje si se morao dan prije bojati na svakom metru, prolazili su ozbiljne prepreke. Onim malo boljim Fozzy je sa malim korekcijama u stavu i naizgled sitnim trikovima znatno pomogao da prolaze “zanimljve” dionice.
Na kraju su svi sudionici trailcampa bili istog mišljenja. Seminari ovakve vrste su neminovni za sve koji se misle ozbiljnije baviti ovim sportom i u njemu maksimalno uživati. Stručan trener odmah vidi šta je u vožnji pogrešno i kako se to može korigirati. Koliko se mi god trudili, neke greške makar to bile i “sitnice” sami ne možemo otkriti, a savjete prijatelja “pametnjakovića” često ne želimo primjeniti.
Dvodnevni Trailcamp završavamo u obližnjoj gostionici, a kako ćemo u Bavarskoj drugačije nego sa jednim Weizen Bier, pa makar večina sudionika pila bezalkoholni.
Sa obzirom da broj mtb zaljubljenika u BiH svakim danom raste, nadam se da će se naći više bajk entuzijasta sličnih Fozzy-u koji će na ovaj ili ovom sličan način svoje znanje i iskustvo podijeliti sa drugima. Od ovakvih seminara profitiraju svi.
Tekst i foto: Ervin Hastor
