U novije vrijeme sve je veća pojava da biciklisti raznim aplikacijama preko mobitela, korištenjem “pametnih” satova ili sličnih uređaja prate parametre vožnje. Lijepo je nakon dobre ture analizirati dužinu, dosegnutu najvišu tačku, ukupni uspon ili pogledati na karti kuda smo se to kretali. Međutim, ovakvi uređaji ponekad prave naoko bezazlenu grešku u izračunu ukupnog visinskog uspona, pa nije loše znati nešto o tome.
Nedavno mi se prijatelj pohvalio kako je vozio odličnu turu preko Igmana i tom prilikom zabilježio 1600 metara visinskog uspona. Kako se polazi sa cca 500 metara nadmorske visine i dostiže najviša tačka na oko 1200 metara, pri tome uspon je gotovo konstantan bez tzv. „propadanja“, lako je zaključiti da uređaj daje pogrešan podatak. Zašto se ovo dešava?
Obični mobitel ili jednostavniji uređaj koji se danas koriste i za „snimanje“ rute visinu očitavaju samo na osnovu GPS signala. Taj signal pravi određene oscilacije usljed smetnji izazvanih spoljnim uticajima. Ponekad griješi npr. za jedan metar što na terenu i nije toliko zabrinjavajuće, ali u ukupnom zbiru izračun visinske elevacije može načiniti grešku i do 30%.
Za razliku od ovih, ozbiljniji uređaji namijenjeni navigaciji (recimo Garmin Oregon), pa čak i kvalitetniji ručni satovi kakav je npr. Samsung watch active 2 pored GPS signala koriste barometarski visinomjer. S obzirom da se atmosferski pritisak relativno sporo mijenja, to utiče na stabilnost pa je mjerenje visine tačnije. Uz to, on se povremeno kalibrira pomoću GPS signala. Dodatna preciznost se postiže na uređajima koji imaju učitanu topografsku kartu pa uređaj uspoređujući koordinate geografske širine i dužine sa vrijednostima na karti, te kombinujući ih sa barometarskim altimetrom uz veliku preciznost daje podatak o visini, time i ukupno ostvareni visinski uspon.
Zašto je ovo bitno? Sam po sebi podatak o nadmorskoj visini ili ukupno ostvarenom usponu nakon realizovane mtb ture i nije posebno značajan. Važno je da smo se dobro proveli, da je tura sretno okončana, a to da li je bilo 1200 ili 1800 metara visine, reklo bi se, i nije toliko bitno. Međutim, ako često analizirate svoje ture i vidite da „s lakoćom vozite“ one sa 1500-2000 visinskih metara može se steći dojam da ste kondiciono mnogo spremniji od realnog stanja. Još gore, zaputit ćete se na izuzetno tešku turu sa preko 2000 metara visinskog uspona olako pripremljeni, bez adekvatnih zaliha vode i hrane računajući da je to „tura od nekoliko sati“. Pogotovo to može biti opasno u rano proljeće ili kasnu jesen kad je dan kratak, pa iako vaš uređaj pokazuje da ste npr. već „odvezli“ 2000 metara ukupne visine u realnosti još imate trećinu ture. Pada mrak, neočekivano postaje hladno, potrošili ste hranu i vodu i pitate se u čemu je greška. Ni u čemu, naprosto ture koje vam se činilo da s lakoćom vozite a djelovale su impresivno, zapravo su srednje teške ili čak spadaju u one relativno laganije. Mobitel ili neki drugi GPS uređaj vam je sve vrijeme davao lažnu sliku.
Stoga, ako se već bavite analizom tehničkih parametara vožnje, povremeno svoje podatke usporedite sa onim koji su izmjereni kvalitetnijim uređajima, pogledajte grafikon i na njemu barem ugrubo zbrojite ukupni uspon. Ako je riječ o konstantnom usponu onda naprosto nađite razliku najviše i najniže tačke i uspredite taj broj sa očitanjem iz uređaja – trebali bi biti približno isti.
Na kraju da dodamo kako se greška može dešavati i kod korištenja elektronskog kompasa. Za razliku od magnetnog kompasa koji je najpouzdaniji, mobiteli i slični uređaji često za određivanje smjera koriste samo GPS signal. Kako on varira zavisno od okruženja, pouzdanost mu i nije jača strana. Na sreću ovo i nije toliko zabrinjavajuće ako uređaj koristite za navigiranje po unaprijed isplaniranoj ruti jer čak i nakon privremene „dezorijentacije“ kompasa GPS će se ipak vratiti na ucrtanu trasu i voditi vas po njoj.
Tekst: Emir Vucijak
