21-23.8.2009. je održana DH utrka za nacionalno prvenstvo i HR kup pored mjesta Pakrac na Psunju.
Najbolji natjecatelji iz HR i SLO su se okupili da se okušaju na jednoj od najbržih staza uregionu.
Staza duga 2200m sa visinskom razlikom od 380m pruža čisti užitak i daje vozaču slobodu da ide koliko njegove mogučnosti dozvoljavaju,ali također veoma opasna radi brzine koja se postiže.Tako su već u subotu odustali neki od boljih vozača radi padova i povreda.
Ispočetka dosta pedalanja, otvorena i široka staza, sa širokim zavojima, u drugom djelu pomalo tehnička sa par bentova i dosta rupa na putu koje iscrpljuju snagu iz ruku i na kraju, pregršt kompresija koje uzimaju zadnji atom snage.
Organizator je odradio odličan posao, čak puno prije događaja, tako da je sve bilo opušteno i na mjestu.
Od BiH ekipe, ponovo samo ja 🙁 Došao sam vozom do Doboja odakle me pokupio prijatelj autom i pravac Pakrac.
Petak
Prvi put u sezoni sam stigao na on foot trening. To sam iskoristio maksimalno i naučio stazu do u detalje. Neki momci su već vozili i u petak, tako da se dalo vidjeti i po koja linija. Prva pomisao kad se vidi staza je bila : „pff….pa ovo je lagano“,ali…
Bojao sam se umora od vikenda prije i organizacije „Das ist Valter“ od kojeg se nisam stigao potpuno odmoriti. Također povreda koljena na Valteru me usporila, tako da sam odlučio ići na sigurno. Kasnije odlazak u kuću u kojoj smo odsjeli, jelo, mali servis i spavanje.
Subota – Ready 2 go
Prvih par treninga je prošlo odlično. Isprobao sam par linija, našao sebi odgovarajuću i ostatak dana vježbao. Probao sam skočiti tripple jump koji je smješten pred sami kraj staze, i uspjelo je, ali radi velikog opterećenja na povrijeđeno koljeno, odustao sam od daljneg vježbanja istog.
Nakon 6 spusteva, ostalo je još 2 sata za trening ali ja nisam mogao više. Jednostavno umor. Znak da se treba smiriti dok se nije počelo griješiti, ali i pokazatelj da se treba još više truditi i trenirati kod kuće!
Malo kasnije, i ostatak ekipe je odustajao radi umora. Mali predah, pakovanje i smještaj.
Navečer su se svi bacili na tuning bicikala pred utrku :P, a posto se rano ustajalo, ranije se išlo i na spavanje.
Nedjelja – Race day
Dva treninga prije takmičarskog dijela događaja, da se zagriju mišići i da se ponove linije. Imao sam taman vremena do starta kvalifikacija, tako da sam se nisam ohladio. Kvalifikacijski spust nije prošao tako dobro. Prvih stotinjak metara i izgubio sam mjenjač. Ostao sam u najtežoj brzini i pedalanje nije imalo smisla. Putnik na biciklu. Ahh…
Brzi servis u kampu i spreman sam za finale. Imao sam skoro sat vremena do starta finala, tako da sam se stigao malo odmoriti, razbistriti glavu, koncentrisati i na cilj…. Blaga nervoza, ali ne onakva kao na predhodnim utrkama…. Čudno. Vjerovatno jer sam se odlučio za sigurno vožnju i povratak kući u jednom komadu 😀
Kao i obično, Slovenci su uzeli glavnu nagradu, ali ovoga puta HR ekipa nije zaostajala puno za njima. Prvi u Elit kategoriji je bio Slovenac Miran Vauh (BK Črn Trn) sa vremenom 3.36,349 dok je drugi bio Santo Tessati (BK Titan), novi drzavni prvak HR, sa vremenom 3.36,753. Treći je bio Dejan MamuziĆ (BK Zlatni Medvjed) sa vremenom 3.38,047.
Ja, kao jedini učesnik iz BiH zauzeo sam 19. mjesto sa vremenom 4.22,180.
U ženskoj kategoriji, prva je bila Kristina Filetin (BK Kalorija), nova drzavna prvakinja HR sa vremenom 4.30,342. Druga je bila Rebeka Barlič (MTB Trbovlje/Specijalized) iz Slovenije, sa vremenom 4.40,253. Treća je bila Dubravka Družeta (kbbxs Adrenalina) sa vremenom 4.46,449.
Nakon dodjele nagrada, kratkog druženja sa ekipom, povratak u smještaj, tuširanje i kući. Odnosno svi kući osim mene, hahaha. Još 2 dana sam se zadržao u ZG na laganoj vožnji po Grmi i Medvedgradu. Kući sam došao tek u srijedu, zato i ovaj izvještaj malo kasni…. Moje izvinjenje 😉
Oficijelni rezultati:
– Elite Muskarci
– Elite Zene
– Ukupno
Zahvaljujem se ekipi KRDO/Horizont i Zlatni Medvjed, za pružanje podrške i pomoći, a posebno Dejanu Mamuziću.
Do slijedećeg puta,
Saša Abazović
Krdo/Horizont , Zlatni Medvjed
Foto: Rajko Milasinović
Foto naslovna: Rajko Milasinović
