Svake godine, u okviru proslave Dana pobjede nad fašizmom, Udruženje brdskih biciklista sa prijateljima organizuje biciklističku turu simboličnog naziva ”Vožnja za ranjenike”. Naravno, ranjenih na ovoj rekreativnoj turi nema, ali su biciklisti krenuli putem kojim su u Drugom svjetskom ratu partizani, nakon bravurozne strateške varke uspjeli iz obruča izvući ranjenike. Naravno, partizani su nastavili put dalje ka planinskim vrletima i sigurnijoj teritoriji, a mi smo zaokružili 22 kilometra vrativši se na početnu tačku.
Ono što je zanimljivo, tura je imala i međunarodni karakter. Naime, pored članova Udruženja brdskih biciklista iz Sarajeva i Mostara, sa nama su vozile i dvije dame iz Francuske i Češke Republike, te stari član MTBA, Alen iz Kanade. Nije nam poznato ko je najstariji učesnik jer se baš nismo detaljno prebrojavali, ali najmlađi je bio Bakir iz Jablanice, koji je hrabro odvezao onaj prilično zahtjevni uspon, a još bolji bio na spustu. Đani nam je objasnio da je u selu u kojem su nas domaćini ljubazno ponudili zalihama svježe vode za vrijeme ofanzive bio smješten vrhovni štab, da je klozet kraj kojeg smo zastali možda baš koristio drug Tito, ali nama je više prijalo izležavanje na obližnjoj livadi, u zelenoj travi koja čeka ovce i jaganjce, glavnu ponudu brojnih restorana kraj puta M17.
Ove godine je, zbog smanjenih finansija izostao tradicionalni vojnički grah, ali je zato dobrodošla točena piva ispod suncobrana. Jedna čaša – jedna marka. Naravno da nismo propustili takvu okrjepu, kome još trebaju izotonici i slična hemija. Nedaleko odatle, ispored jedne kafane pravi dernek: vriska i cijuk, cure drmusaju u kolu, pjesme doduše nisu partizanske već novokomponovane, ali važno je da je veselo. Jednoglasna ocjena učesnika je da smo imali lijep dan, prekrasnu prirodu, na sreću i sunce umjesto najavljene kiše, i da se jedva čeka sljedeća najava na mtb.ba za neko novo biciklističko druženje.
Tekst i foto: Emir Vučijak
[wzslider]
