U prilogu donosimo izvještaj koji nam je poslao Fikret Muratović ispred BBK Crni Vrh iz Bosanskog Petrovca. Pročitajte kako se mala ali odabrana ekipa MTB pionira svog kraja provela osvajajući Klekovaču, planinski dragulj Krajine.
***
„Klekovača mora pasti“ nam je bila misao vodilja tog subotnjeg dana. Iako smo se brinuli oko prognoze vremena, te vremenskih uslova, dan je svanuo savršen. Jutro je bilo jesenje svježe, ali je sunce od zore obasjavalo petrovačku dolinu.
Prva prepreka nam je bio Oštrelj, sa svojih 10ak km uspona. Guste šume sa Osječenice i Oštrelja su se takmičile koja će nam podariti ljepši miris, kako bi nam olakšale uspon. A ni oči nisu bile zanemarene jer je jesen već uveliko obojila šume u razne nijanse. Na vrhu prevoja Oštrelj, kod ruševina starog motela stali smo da se odmorimo i da doručkujemo (najviše volim ovakve doručke u prirodi). Sva trojica se složismo kako bi bilo dobro upravo na Oštrelju imati vikendicu, ko zna, možda je i uzmemo kroz koju godinu.
Nakon doručka, krenuli smo dalje prema Pasijaku gdje brzo i dođosmo, te napustismo magistralni put i krenusmo prema Klekovači. Tu smo odprilike prepolovili put. Ostao nam je teži i strmiji dio uspona, na našu sreću asfaltiran. Da dan ne prođe baš savršeno, pobrinuo se moj bicikl, tačnije kurbla pogona. Matica koja drži kurblu na osovini se počela odvajati i dobivati „luft“ kako pedalam. A kako je bicikl stariji, naravno set gedora nije niko od nas ponio:). Bez alata, a na pola uspona pribjegli smo tradicionalnom „bosanskom rješenju“ problema, te smo upotrijebili kamen kao alat, ukucavši sveukupno 0,55 KM u kovanicama oko matice da je usput ne bi izgubio, a ujedno i kurblu. Ipak, sve je bilo lakše uz pogled na okolne ljepote, pogotovo Osječenicu.
Uskoro je ukazao i naš cilj pohoda, sami vrh Klekovače koji je dominirao okolicom. Zastali smo malo da pogledamo gdje će nas put odvesti i da procjenimo koliko nam je još puta ostalo. Usput naiđosmo na lovce sa kojima razmjenismo nekoliko riječi, te nas oni pogledaše čudno kad smo im rekli kuda smo krenuli. Nakon kratkog (ali slatkog) spusta silazimo sa asfalta i nastavljamo šumskim putem. Put je dobar, mjestimično nailazimo na dijelove koji su odnešeni vodom ili šumskim traktorom. Mi se sve više približavamo vrhu, te nas euforija još više tjera da izađemo što prije na vrh, međutim kurbla počinje opominjati i praviti problem. Zastajemo kratko da odmorimo, obnovimo šećer sa Cornyem, te da kurblu još malo “dotegnemo”.
Nastavljamo dalje sa usponom , te nažalost uviđamo da nismo računali na šumske radnike koji izvlače drva iz tri ili četiri odjela, te su tako traktorima ispresjecali put i pretvorili makadamski šumski put u potok blata. U tih nekoliko kilometara gubimo dosta vremena i snage, jer jako teško napredujemo kroz blato. Gume nam propadaju i kližu po blatnjavoj podlozi. Nekako se uspjevamo probiti kroz to blato i konačno ugledasmo marker prema planinarskom domu i samom vrhu Klekovače. Marker nam je govorio da nismo daleko od svog cilja.
Znali samo da nije pametno gubiti ni minutu vremena te odmah krenusmo na poslednji uspon do vrha. Znali smo da će ovaj biti strm i dug ali nikad u ovoj mjeri… Lagano ali sigurno smo napredovali na usponu, a bivalo nam je sve lakše i lakše jer nam je cilj bio pred očima. Gledali smo u sami vrh Klekovače i sami sebi govorili da smo preblizu da bismo odustali.
Ovdje bi sad trebao pisati kako smo izašli na vrh, ali nažalost uspon nas je dokrajčio. Oduzeo nam je dragocijeno vrijeme. U 15h stižemo kod planinarskog doma i pokušavamo procijeniti našu situaciju. Mrak počinje padati oko 18h, a mi se trebamo spustiti do Bosanskog Petrovca što šumskim, što magistralnim putem. Ako krenemo na vrh nećemo stići izaći do nekih 16:30h, uhvatit će nas mrak. U svom tom razmišljanju odlučujemo da smo ipak postigli uspjeh samim tim što smo biciklima izašli na 5 km do vrha, te okrećemo svoja bicikla i krećemo nazad kući.
Iako se nismo uspjeli popeti na sami vrh , prezadovoljni smo sa turom, te svakako planiramo opet u pohod na Klekovaču ili u kasno proljeće ili ranu jesen. Klekovača će pasti 2011. godine! 🙂
Više slika i kml/gpx zapis možete pronaći i na web stranici kluba Crni Vrh – www.crni-vrh.info
