Kopenhagen, grad biciklista

Zvuči paradoksalno, ali umjesto kakve južnije metropole sa mnogo ljepšom klimom, grad sa ponajboljom infrastrukturom za korištenje bicikla je Kopenhagen. Prosto je nevjerovatno da u zemlji gdje uvijek puše vjetar uvlačeći se pod kosti, gdje vlada nedostatak sunca i sunčanih dana i gdje je kiša uvijek moguća gotovo nema čovjeka, žene ili djeteta koje ne vozi bicikl. I to ne u rekreativne svrhe ili iz zabave već kao glavno prijevozno sredstvo.

Kopenhagen je, kao gotovo i cijela Danska, u stvari ravna ploča bez brdašca, a i ono jedno što sretoh visoko pedesetak metara izgrađeno je vještački na obali mora, čisto da bi oni koji tragaju za suncem i izležavaju se imali ljepši pogled. To prostranstvo je omogučilo da se grad razvija u širinu, da se grade prostrane ulice a svaka sa stazom za bicikliste. Pored traka kojim automobili saobraćaju u jednom smjeru uvijek je tu i staza za bicikliste podignuta nekoliko centimetara i savršeno označena. Tek iza nje pješaci nalaze svoje mjesto pod suncem tako da se čini da cesta ima dva pločnika. Ovo je malo zbunjujuče za nekog ko dođe prvi put jer je potreban poseban oprez prilikom parkiranja i izlaska iz auta. Ali, Danci su narod koji nevjerovatno poštuje propise i strpljivo će sačekati da prođe i zadnji biciklist u nizu pa da pređu preko biciklističke staze.

Mjesta gdje staza presijeca veću raskrsnicu ili drugu saobraćajnicu vidljivo su označena plavom bojom a biciklist uvijek ima prednost. Toliku da je čak izgrađen i sistem semafora za bicikliste koji omogućava da, vozite li se 25 km/h, uhvatite zeleni val i bez zastajkivanja pređete s kraja na kraj grada. Imajući u vidu cijene goriva (oko 3,5 KM), parking prostora (u ekstra zoni i do 10 KM za sat) ili gradskog saobraćaja gdje najjeftinija karta košta blizu 6 KM, te svijest ovih ljudi o potrebi zaštite okoliša ili naprosto kretanjem kao glavnim garantom zdravog života, ne iznenađuje činjenica da malo ko na posao ide automobilom, da studenti čak i na subotnji izlazak kad su u cipelama ili štiklicama idu biciklom.

A bicikli su nevjerovatni. Sve nešto škripi, kucka, često se vidi zahrđao lanac ali važno je da ide. Zapanjuje nemar s kojim se vlasnici odnose prema njima. Kako Danska ima izuzetno visoke poreze za naše prilike obični MTB bicikl sa V-brake kočnicama i 80 mm amortizerom košta oko 1.500 KM. Stoga se uglavnom voze jednostavni bicikli bez amortizera. Uostalom, ovdje nema rupa u kolovozu niti pločnika da se ispriječe biciklistima. Druga stvar koja me fascinirala je činjenica da niko ne veže bicikl za kakvu banderu ili parkirno mjesto. Jednostavno, oni bicikle prislone na prvo slobodno mjesto, poneko ima bravicu koja se ukliješti među žica ali i tada bicikl je moguće odnijeti što, naravno, nikom ne pada na pamet.

Najzastupljenija marka je danski Centurion, ponegdje se sretne kakav kvalitetniji američki ili njemački bicikl, ali uglavnom su to bezimeni dvo ili trotočkaši. Naime, nije rijetka pojava da se voze bicikli na tri točka, tačnije ispred vozača se nalazi nekakva kutija na dva točka u koju se smjesti dijete a nerijetko i supruga. Tako porodica bez ikakvog troška začas ode u obližnji šoping, zabavni park ili do vrtića. Za šminkere postoje i specijalni bicikli obloženi kožom, oni sa raznobojnim točkovima, engleskim kožnim sjedištima i ko zna sve kojim detaljima. Za bakice koje idu do tržnice tu je korpica a padne li iznenadna kišica niko se ne sekira.

I sve teče, kreće se, do posla ionako imate petnaestak-dvadeset minuta pa je bolje provesti ga u zdravom kretanju nego metar po metar u automobilu. Mnoge firme već grade tuš kabine i svlačionice jer ljudi na posao dolaze i iz tridesetak kilometara udaljenih predgrađa biciklom. Na sve se ovdje misli pa su tako postavljene i korpe za bicikliste, nagnute pod uglom, tako da papirić možete ubaciti bez zaustavljanja. Pametni ljudi su tako smislili jednostavan, jeftin i zdrav sistem gradskog transporta, stil života reklo bi se, a to što u Kopenhagenu tri četvrtine godine vlada zima nikog nije briga.

Tekst i foto: Emir Vučijak