Maglic

Na granici Bosne i Hercegovine sa Crnom Gorom, dvadesetak kilometara jugozapadno od Foce, nalazi se planina Maglic. Podatak da je rijec o najvisem planinskom vrhuncu u nasoj zemlji (2.386 m) je dovoljan mamac za planiranje biciklisticke ture, i pored cinjenice sto put ne vodi do samog vrha, vec do Prijevora sa cijeg je platoa moguce planirati povratak natrag ili produziti uskom pjesackom stazom i posjetiti Trnovacno jezero u Crnoj Gori.

U stvari, kompletnu ovu regiju je bolje posmatrati kao jednu geografsku cjelinu gdje se putevi i planinski vrhunci ispreplicu tvoreci jedinstvo, a ne kao politicki podiljeljen teritorij izmedju dvije drzave. Uostalom, stvarna granica sa granicarima, rampom i pratecim elementima i ne postoji: kad se stazicom sa Prijevora, preko Suhe jezerine stigne na Trnova~ko jezero, jedinu informaciju o prelasku u drugu drzavu nudi jednostavna tabla sa natpisom: “Crna gora, Trnovacko jezero, strogi zabran lova i ribolova”.

Voznja biciklima iz podnozja planine, prvo asfaltnim a kasnije makadamskim putem, predstavlja vrhunski ugodjaj jer je rijec o kretanju kroz prasumu. Put se prostire izme|u stoljetnih visokih stabala bukve i crnogorice koja pru`aju vrhunsku hladovinu i osjecaj iskonske sume. Sa pojedinih tacaka se pruza fantastican vidik, prije svega na podrucje Zelengore i vodopad Skakavac, kanjon Sutjeske te planinu Volujak na jugozapadu. Ipak, mjesto od kojeg zasaje dah je Prijevor, tacnije lokalitet sa kojeg je moguc pjesacki uspon na sami vrh Maglica. Ovaj travnati plato je i zadnja tacka do koje mogu stici robusna motorna vozila. Dalje se krece uskom pjesackom stazom, mjestimice zatrpanoj siparom i lavinama, koja kasnije vodi kroz sumu te na opste iznenadjenje svih koji po prvi put posjecuju ovo podrucje – lokaliteta Suha jezerina cija izgorena i porusena stabla podsjecaju na kakav horor film ili detalj sa “druge planete”. Ovdje je bicikle potrebno gurati ili nositi jer je voznja gotovo nemoguca, ali posjeta Trnovackom jezeru vrijedi ulozenog truda. Interesantan je detalj da u kasno proljece i ljeti, zbog velike vlaznosti, ovo podrucje nastanjuju komarci od cijih ujeda se gotovo nemoguce zastiti, ali da vec u augustu komarci potpuno nestaju a voda u jezeru se zagrije na temperaturu sasvim ugodnu za kupanje.

Povratak s Trnovackog jezera krece prvo nesto tezim spustom, kroz vododerine i neutrvrdjene staze, kasnije makadamskom cestom a sami dolazak na Tjentiste je voznja po asfaltnom putu pa preporucujemo oprez usljed mogucih automobila.