Pimp my bike: GT Avalanche Expert težak 12 kg (zasad)

Većina onih koji “zagrizu” u mtb sport će (ponekad i neracionalno) težiti ka dogradnji, poboljšanju ili zamjeni svog bicikla novim, boljim modelom. Nije to stvar pomodnih kretanja, mada ponekad ima i toga, koliko želja da se boljim biciklom krene dalje, da se prati brzi trend napretka ovog sporta, novih tehničkih rješenja i sl. Na kraju, ruku na srce, moramo sami sebi priznati da ćemo ponekad radije vrijeme provesti kraj kompjutera istražujući i otkrivajući nove detalje o komponentama, opremi, modelima i sl. nego u zadimljenom kafiću. Rezultat toga obično biva – investiranje.

Svog GT Avalanche Experta sam kupio u aprilu 2008. u Sarajevu. Kao tadašnji V.I.P. kupac Ciklocentra platio sam ga 1550 KM umjesto 1630 KM koliko je koštao u redovnoj prodaji (popust 5%). Za dvije sezone nisam imao nikakvih problema s njim (ako ne računamo sudar s automobilom), štaviše, pokazao se kao izuzetno izdržljiv bicikl ugodan za vožnju na raznovrsnim terenima. Održavanje se svelo na redovno podmazivanje i zamjenu pakni.

Danas se ovakvi korišteni modeli cijene oko 1000 KM. Cijena novog u prodavnici iznosi 1710 KM (istina, moguć je zimski popust jer se ionako očekuje novi model idućeg proljeća s novim cijenama). Matematika je dakle jasna: za dvije godine vožnje “gubim” na vrijednosti oko 700 KM. I onda dilema: da li prodati stari bicikl, dodati još toliko i tragati za novim, naprednijim modelom, ili, pak, poigrati se s nadogradnjom starog provjerenog Experta koji me tako dobro služio protekle dvije godine. S obzirom na svojevrsni užitak koji mi donosi istraživanje i otkrivanje novih tehničkih detalja dileme nije bilo: idemo trošiti vrijeme, novac… idemo nešto mijenjati.

U stvari, sve je krenulo od “susreta” s automobilom kad sam ja ostao čitav ali je stradao zadnji obruč umjesto kojeg sam, onako nabrzinu, stavio tada jedino raspoloživi Mavic 321 FR, težak 570 grama. Kako ne spadam u tip free ride vozača pa mi ovaj izdržljivi monstrum uopšte ne treba, uz težinu od 80 kg, rodila se ideja da ovaj obruč zamijenim lakšim, iz kategorije cross country. Izbor je pao na top model: Mavic XC 717. Uz njega odlučio sam se i za nešto čvršće i koji gram lakše DT Swiss 2.0/1.8 žice. Naravno, u želji da zadovoljim i kriterij estetike nabavio sam dva obruča pa je u garažu otišao i prednji (koji baš i nije trebalo mijenjati), a moj Expert je ponosno stajao s “obje noge” na Mavicu.

S obzirom na izuzetan kvalitet i činjenicu da ih još nisam sasvim potrošio, vanjske gume Kenda Nevegal će ostati još neko vrijeme na ovim obručevima, ali unutrašnje (Kenda, Michelin) su zamijenjene iznimno laganim Schwalbe MTB gumama, zasad kao eksperiment dok se ne uvjerim u njihov kvalitet i otpornost. Prve vožnje nagovještavaju da ću u budućnosti dugo ostati na njima jer su se pokazale izdržljivim a duplo su lakše.

Tragajući po internetu pažnju mi je privuklo i Allay sjedište sa prilagodljivim prednjim dijelom, odnosno sistemom zračnog jastuka i pumpice čijim ispuhivanjem ili napumpavanjem je moguće prilagođavati tvrdoću. Nimalo jeftin model Racing 2.1 sa karbonskom osnovom i vrhunskom izradom, malo je lakši od originalnog na Expertu ali poenta i nije u težini već u činjenici da sad mogu određivati tvrdoću prednjeg dijela. Zbogom problemi s cirkulacijom koja je znala zabrinjavajuće djelovati naročito na dugim cestovnim dionicama. Istina, sjedište je nešto tvrđe i ne preporučujem ga onima koji vole mekaniji osjećaj pri sjedenju.

Međutim, pravi efekat ovog sjedišta sam dobio tek kad sam promijenio i “šticnu”, odnosno polugu na kojoj je sjedište postavljeno. Ovdje već uvodim karbon. Za razliku od mnogo skupljih Richey uspio sam pronaći relativno jeftin Titec-ov model, ne obazirući se na komentare kako karbon i nije baš najbolji, da je sklon pucanju i slično. Prvi dojam je izvrstan: zbilja je mekaniji osjećaj i ono što je bilo na nivou teorije, “upijanje” sitnih vibracija preko “šticne” – osjetio sam i u praksi.

E, sad, kad je “šticna” od karbona, kad je na Amazonu sezonsko sniženje pa se nudi u pola cijene, nisam odolio a da ne kupim i karbonski “volan”. Iz razgovora sa zagrebačkim bajkerima saznao sam da zbilja ima smisla kombinacija karbonskih dijelova na relaciji šticna-volan te da se vožnja po makadamu i neravninama čini udobnijom. Ovdje već nije bilo dileme: Richey spada u sam vrh ponude, pa – neka bude Richey.

Priča o nadogradnji bicikla je ovim, izgleda, tek započela. Već se smiješi karbonska “lulica” i još neki sitniji dijelovi, Sram izlazi s novim modelima mjenjača, Shimano kočnice su odlične ali postoje i bolje… Naravno, nećemo pretjerivati, zadržimo se na nivou užitka i onoga šta je cilj (lakši, pouzdaniji bicikl koji dobro odgovara na stisak pedala i koji se neće kvariti)

Naizgled neracionalno trošenje novca ima i drugu stranu medalje: zadovoljstvo kad pronađem adekvatni dio, kad u svojoj garaži sklopim sve te komponente, obrišem krpom tragove masnih ruku s njih i sjednem da isprobam bicikl. Potom krenem na turu a onda mi moj Expert, poput poslušnog konjića, svu tu pažnju vrati lijepim ponašanjem, lakoćom s kojom savladava uzbrdice, sigurnošću pri spustu… Kao da kaže: “Nisam još ostario, nemoj me mijenjati novim, mlađim modelom! Vidiš, držim se poput mladića: imam samo 12 kilograma.”

Ukupni trošak je oko 600 KM. Dakle, manje nego što “gubim” eventualnom prodajom Experta s početka ove priče. Uz to, i stari dijelovi imaju tržišnu cijenu, ali to ćemo ovaj put zanemariti. Prednost ovakve nadogradnje je što dijelovi uglavnom mogu preći na neki novi, drugačiji bicikl, možda nekad u budućnosti.

PS. Uz ovaj tekst bi trebala, kao na filmovima, da stoji oznaka “roditeljska pažnja”. Mislim da ga ne bi trebali čitati oni koji nisu spremni na “gluposti”, besmisleno trošenje novca, koji ne uživaju kad otkriju kako žica ima dužinu, širinu, visinu, debljinu, kako je karbon izvrstan dok ga ne izgrebete ili jako ne stisnete… Naime, računica kaže otprilike “1 KM za jedan gram” plus beskonačno vrijeme provedeno kraj računara. Ali, neke se stvari ne mogu kupiti novcem, zar ne?

Tekst i foto: Emir Vučijak