Tura preko Podveležja je možda jedna od najpoznatijih tura u bližoj okolini Mostara, a svoje mjesto pronašla je i u „Vodiču za brdski biciklizam u Bosni i Hercegovini“ što govori u prilog tome da se radi o jednoj od najpopularnijih staza, posebno među brdskim biciklistima.
Svi koji su vozili ovu turu, nesumnjivo su uživali u pogledu na „vijenac“ planine Velež, koji se strmo uzdiže iznad platoa Podveležja i ponosno pokazuje svoje vrhove.
Međutim, gledajući iz te perspektive, malo tko je mogao naslutiti da se ispod tih vrhova nalazi još jedan plato, prepun prostranih livada i „zelenih“ vrtača.
Ovaj plato je ostao „sakriven“ i zbog činjenice da se na dostupnim mapama nisu mogli vidjeti nikakvi putevi koji tuda prolaze, a niti se još uvijek vide, u potpunosti.
Ipak, stalno smo slušali priče kako se prave novi putevi na tom području, pa smo odlučili to istražiti. Produženi vikend bio je idealna prilika, pa smo na vožnju krenuli već u četvrtak 02. Maja.
Uspon je krenuo sa magistralnog puta Mostar – Nevesinje, iz mjesta Bakračuša, prema vrhu Sitnička glava (1447 m.n.m.) odakle se pruža lijep pogled na kompletan gornji plato Podveležja, pa smo u prilici da vidimo pravu mrežu puteva koji tuda prolaze.
Nažalost, radi se o dosta slijepih puteva koji vode samo do šumaraka gdje se sijeku drva, pa je teško napraviti neku kružnu turu. Nakon kraće vožnje po platou odustajemo od daljeg „istraživanja“ i spuštamo se planinarskom stazom prema naselju Kružanj, gdje usput srećemo čobanina, koji nam daje upute za kružnu turu, ali nažalost već je kasno za povratak, jer smo spust „pregurali“.
Na povratak, nisam mogao dugo čekati, pa sam već u nedjelju 05. Maja, krenuo opet istim putem, odlučan da odvezem kružnu turu. Uz put koji sam pratio, ide planinarska staza, visokogorske hercegovačke transferzale prema najvišem vrhu Veleža, Botinu (1965 m.n.m), a put praktično dolazi do ispod samog vrha, odnosno do guste šume koja se nalazi podno litica.
Pri samom kraju puta, taman kada sam pomislio da sam zalutao i da ću morati nazad istim putem, nailazim na stado ovaca i čobanina koji lagano drijema.
Nije iznenađen što vidi biciklistu na ovoj visini, kaže da i on često doveze svoje biciklo na kamionu kada pođe po drva, pa se onda spusti do sela, ali se ipak iznenadio kada sam mu rekao da ja dolazim iz Mostara.
Dao mi je upute kuda da nastavim, a bez njegove pomoći teško bih pronašao skretanje koje je potpuno zaraslo u travu.
Tada kreće spust sa gornjeg platoa, koji mi otvara dosad nepoznate poglede prema vrhovima Veleža, pa je užitak potpun.
Usput, nailazim na mnogo raskrsnica i novih puteva koje tek treba istražiti, a pred sam kraj shvatam zašto je ovo područje tako izolovano.
Na kraju i prikaz cijele ture
Tekst i foto: Đani Rahimić
