Ako je suditi po “prvim mačićima” koje ovaj put nećemo baciti u vodu, još manje u hladnu Neretvu, sezona 2013. ce biti jedna od boljih, a to što godina u sebi ima “nesretni broj 13” – ma koga briga.
Razlog više da tradicionalno sezonu otvorimo u sunčanoj Hercegovini, iako su neki od nas samo dan ranije skijali na Bjelašnici, dali su nam prijatelji iz udruženja “Novi val” s kojima smo dvije godine radili na mapiranju i označavanju brdsko-biciklističkih staza na području Veleži. Konačno, velikom poslu je došao kraj pa je red bilo i da probamo “Bike Park Velež”.
Na javni poziv iskupilo se preko pedeset učesnika, biciklista iz Mostara, grada domaćina, članova MTBA, ali i prijatelja iz drugih sredina, poput skijaša-biciklista iz ski kluba “Bjelašnica” koji su organizovano došli u zavidnom broju.
Prva tura u godini obično teško padne, pa smo se malo pribojavali oštrog uspona na Podveležje. U pripremi je bio kombi, za svaki slučaj, jer je na turi bio i zavidan broj dama. No, izuzev u par slučajeva transporta na samom kraju, tih posljednjih teških metara, svi su uspješno savladali prvi dio – uspon na Podveležje.
Potom je uslijedio ljepši dio ture, vožnja podveleškim platoom, miris mediteranske klime i borova, no, divan sunčani hercegovački dan se polako počeo mijenjati pa su naši pogledi sve više skretali u pravcu crnih oblaka koji su se polako gomilali. I da sve ne bude sama uživancija pobrinula se kiša na samom kraju ture. Taman kad smo dogovarali ko će ići težim (i ljepšim) putem, a ko će eventualno skratiti, oblaci su počeli da ispuštaju prve kapi. Za koju minutu prve kapi su postale nevjerovatan prolom uz grad veličine trešnje. Spust po toj mokrini, srećom, protekao je bez većih padova i tura je sretno okončana u Blagaju. Pokisli do gole kože itekako smo se obradovali suncu koje se iznenada pojavilo, ali i dobrom grahu i domaćoj pivi kojom su nas poslužili organizatori iz “Novog vala”.
S obzirom na sutrašnju utrku “Škoda XC lige” dio učesnika je ostao na spavanju u Blagaju, a skijaši i ostali su se vratili svojim kućama. No, prva tura i prvo druženje, večera u praznom restoranu ni malo nije bila monotona. Ispostavilo se da Udruženje brdskih biciklista u svojim redovima, pored sjajnih takmičara koji još nisu počeli osvajati medalje, ima i virtuoza na harmonici, pjevača glasa poput slavuja, da i ostali znaju biti izvrsna podrška…. pa se druženje pretvorilo u veselje u kojem su i konobari uživali. Repertoar pjesama je bio širok, a “sok od višanja” je glatko tekao niz grlo.
Ali, kao pravi sportisti, s obzirom na sutrašnju utrku, nismo ostali do sitnih sati. Svejedno, iznenadno veselje i raznovrstan vikend će se dugo pamtiti i prepričavati, a to što smo pokisli – pa i to je sastavni dio brdskog biciklizma.
Tekst i foto: Emir Vučijak
