Predstavljamo: Bike Doctor – Hasan Gušić

Kada sam krenuo s djecom na skijanje prije nekoliko godina pažnju nam je privukla neobična slika: februar mjesec, snijeg na okolnim brdima ali cestom ide mala grupa biciklista, jedan od njih vozi na zadnjem točku. “Djeco, ono je Haso!” objašnjavam im, ne zato što sam ga prepoznao već zato što sam bio ubijeđen da je to upravo ona mala sarajevska grupica “ovisnika o adrenalinu na dva točka”, a da baš Haso mora biti taj koji će voziti samo na jednom. Baš kao što smo ga poslije gledali kako se na biciklu spušta niz ski stazu na Bjelašnici. Dobro, priča baš nije za primjer djeci, ali osmijeh ovog zanimljivog mladića svakako jeste. Kao i mnogo toga što radi. A Haso grabi krupnim koracima.
Povod za razgovor bilo je nedavno otvaranje servisa za bicikle čiji je Hasan vlasnik i jedini uposlenik. Istina, razgovor je morao sačekati neki ponedjeljak koji je u ovom servisu neradni dan, jer je na samom otvorenju bila gužva – došli su sarajevski biciklisti da čestitaju. Običnim danom nemoguće je naći ga slobodnog: biciklisti, roditelji, djeca iz komšiluka, namjernici iz drugih gradova – dolaze da malo uštimaju bajk, urade “generalku”, servis viljuške koja nije otvorena otkako je kupljen bicikl a već malo zapinje…

Osmjeh za dočeka ; Haso pokušava objasniti čemu sve služe brojne alatke koje ima na raspolaganju

– Možeš li se sjetiti svog prvog bicikla? – započinjemo razgovor jednostavnim pitanjem.

– Kako da ne, prvi bajk je bio Rog Violeta a zaradio sam ga igrajući klikera – odgovara Hasan uz osmijeh. Ne istražujemo dalje detalje, ali već prepoznajemo šarlatanski osjećaj za biznis u malom dječaku i zamišljamo ga kako s ponosom tjera svog prvog ljubimca. – Žena koja mi ga je poklonila sada ima grižnju savjesti i sve bi dala da me nije usmjerila ka biciklizmu, ali kasno je – nastavlja Haso kao da bi o tom prvom bajku mogao satima pričati.

– A ozbiljno bavljenje biciklizmom, odakle to? – skrećemo dijalog u drugom smjeru.

– Nećete vjerovati, ali biciklizmom sam se počeo baviti zbog problema sa srcem. Kao mali, tamo negdje u osnovnoj školi, otkrili su da imam šum na srcu i nekakvo suženje krvnog suda. Liječnik je preporučio plivanje ili biciklizam. Naravno, 1997. godine nisam mogao plivati ni u kadi a kamoli u bazenu i okrenuo sam se biciklu. Danas ne samo da nemam nikakve probleme, već kontrolni snimci na odjelu sportske medicine otkrivaju da mi srce bolje radi i da imam veće pretpostavke za napredovanje čak i od naših olimpijskih takmičara. – objašnjava Haso i pokazuje nam neke grafikone na kojima se, zbilja, crvena linija srca idealno poklapa sa savršenom putanjom a na nekim mjestima ide i iznad nje.

– Iako si počeo sa XC-om, ljudima si poznat kao DH takmičar. Kako je izgledalo tvoje prvo takmičenje u toj disciplini?

– Ha, ha, ha, na prvoj utrci u Bihaću 2004. godine zauzeo sam prvo mjesto ali da vidite bicikl, kao da je iz kamenog doba: vozio sam Trek 4400 sa v-brake kočnicama i amortizerom Insign koji je imao hod svega 80 mm. Uz to, veličina M. Danas takvih nema ni u Vilsonovom šetalištu.

Počeci takmičarskog bavljenja biciklizmom: stari Trek 4400 je prošao sve, od XC do DH takmičenja; XC utrka u Kamenici 2007

– No, ubrzo si prešao na DH?

– Da. Naprosto su me zadivili ti bicikli, oprema i mogućnosti koje pružaju u vožnji. Otkrio sam da je upravo to disciplina u kojoj mogu pružiti najviše.

– Pa, šta smatraš svojim najvećim uspjehom do sada?

– Odlazak na Europsko prvenstvo gdje sam predstavljao svoju zemlju, Bosnu i Hercegovinu. Fantastičan je osjećaj znati da ste, na neki način, ambasador svoje zemlje. I dok su za drugim takmičarima hodali asistenti sa suncobranima koji ih štite od sunca, mi smo stigli vozeći cijelu noć, Dženo i ja smo sami sastavljali bicikle, na prvom treningu imao sam težak pad. Pa ipak, izdržao sam sve i završio utrku. Rezultat je bio u drugom planu. (U izuzetno jakoj konkurenciji 111. mjesto, nešto iza sredine tabele, op. a.)

– A domaća takmičenja, prvenstva…?

– Imam tu nekih uspjeha – pokazuje na pehare i medalje koje vise na polici, a znamo da je uglavnom prvi. – Bio sam šesti na Downtown utrci, dakle najbolje plasirani takmičar iz Bosne i Hercegovine, a mogao sam biti drugi da nisam išao na skok na kraju. Al’ nema veze, to je bilo za raju. Na DH Bjelašnici sam bio prvi u konkurenciji BH vozača, prvi u kategoriji u23 i drugi u ukupnom poretku.

DH Bjelašnica 2009: jedan od rijetkih koji nije izbjegavao velike skokove, na podiju u skoro svim kategorijama. U BiH ubjedljivo prvi.

Naravno, znamo mi da je Hasan bio i najmlađi učesnik maratona Bihać-Srebrenica i da je redovan još od 2001. godine. Isto kao i tada, kad je bio jedan od 13 učesnika, tako i danas, rado se odazove pozivu na ovu značajnu manifestaciju.

– Bavljenje ovim sportom donosi padove, kvarove bicikla, potrebu za servisiranjem ili dogradnjom. Pretpostavljamo da to radiš sam?

– Naravno! U stvari od prvog dana sam i tamičar i serviser, sam radim sve, a kroz to se razvila i moja znatiželja da otkrijem kako radi neki sklop bicikla, da naučim kako otkloniti kvar. Znao sam rastaviti Fox amortizer samo da vidim šta je unutra. Tako sam i naučio sve o biciklima.

– A internet, knjige, uputstva…?

– Pa dobro, tu i tamo zavirim ali nisam ovisnik o internetu. Radije sam otkrijem rješenje problema, a ako ne ide nazovem prijatelje u Sloveniji ili Hrvatskoj i od njih dobijem savjet. U stvari, prava vrijednost takmičenja su druženja i sticanje tih divnih poznanstava. Većina takmičara radi u nekim bajk shopovima i rado će pomoći savjetom, prijedlogom, prenijeti svoje iskustvo.

– Ali, mnogi kažu da si imao uspjeha i kao prodavac bicikla – pokušavamo se našaliti. – Jesi li ipak rođen kao trgovac?

– Ne znam, možda. Ma, najvažnije je svakom kupcu posvetiti pažnju i dati mu pravi savjet. Bilo je ljudi koji pojma nemaju o biciklima i kupili bi bilo šta što im predložim pa i duplo skuplji bicikl od onog koji im realno treba, ali kroz razgovor otkrivao bih njihove želje, mogućnosti, sklonosti i pronalazio pravi bajk za njih. Nije bilo reklamacija, uglavnom su bili zadovoljni.

– Šta te navelo na to da otvoriš servis, a ne običnu trgovinu biciklima?

– Pa, vidite i sami da je sve više bicikla u gradu. I ne samo u Sarajevu, već u cijeloj BiH. U suštini, postoji svega jedan kvalitetan servis, a i taj je zatrpan poslom, dugo se čeka i nemoguće je da udovolji svim zahtjevima. Uz to, sve je više skupih bicikla za čije održavanje treba određeno znanje, čak i hrabrost da se uhvatite ukoštac s nekim problemom. Za mene je to izazov.

– Da li možeš definisati ciljnu skupinu svojih budućih mušterija?

– Pa dobro, ne plašim se skupih komponenti, ako mogu birati radije ću uzeti neki skupi amortizer ili osjetljivu stvar, ali neću odbiti ni obično podmazivanje lanca. Svi koji dođu u radnju su dobrodošli.

– Osim iskustva stečenog praksom, imaš li još nekih “referenci”?

– U Sloveniji sam dobio certifikat za servisiranje Rock Shox-a a planiram isto i za Fox-a. Ma, stalno ulažem u edukaciju, bez toga se ne može.

– Vidimo da si servis “opasno” opremio alatom.

– Eh, imao sam dilemu oko toga da li nabaviti neki jeftiniji set alata ili takav koji će odgovoriti svim zahtjevima. Ne bih mogao oprostiti sebi da mi dođe neko s biciklom i da nemam odgovarajući ključ za odvrtanje neke komponente. Zato sam zažmirio i “uvalio” se u najbolji set alata na svijetu. – objašnjava Hasan, a mi zagledamo uredno posložene alatke na zidovima i radnom pultu. Američki Park Tool ima čak 187 alatki. Mnogi kažu da je najbolji jer ne postoji set alata za bicikle na svijetu koji nije sadržan u ovom. Osim toga, na većinu alatki postoji doživotna garancija.

– Ali, neke stvari moraš raditi uz pomoć tablica, proračuna ili uputstava proizvođača – pokušavamo ga “isprovocirati” i naći slabu tačku.

– Naravno! Park Tool i sam daje mnoge tablice. Recimo, nije dovoljno samo uvrnuti žice i centrirati točak, postoji tačno određena sila do koje ih treba zategnuti. Ili snaga za pojedine vijke. Neki poput onih koji drže nosač boce nisu bitni, ali neki, recimo oni na pogonu jesu, i njih treba zategnuti na tačno određeni broj njutnmetara. – vatreno nastavlja Haso a mi mjerkamo moment ključeve i neke alatke za koje ne uspijevamo otkriti pravu namjenu.

– Bude li nekad improvizacija, recimo kod zamjene ulja i slično?

– Pa, bude situacija kad nemate rješenje, kad morate improvizirati. E, sad, ako to neće ugroziti sigurnost, može se, na primjer, neki vijak napraviti kod tokara, li ne i hidraulika od koje ovisi hoćete li zakočiti djelić sekunde ranije ili ne. To nikad ne bih radio.

– Kako se snalaziš za rezervne dijelove?

– Nažalost, nisam naišao na dobru saradnju sa lokalnim dilerima komponenti za bicikle, ali srećom imam prijatelje u susjedstvu pa to ne predstavlja problem.

– Pa kako uspijevaš onda imati cijene niže od ostalih?

– Jednostavno. Nije mi cilj zarada na trgovini i prodaji rezervnih dijelova već na servisu. Mnogi se čude kako su kod mene pakne jeftinije nego na drugim mjestima, ali ja želim da ljudima ponudim kvalitetan servis a ne da budem trgovački dućan.

– Ipak, šuška se i o nekim biciklima koje ćeš uskori imati u ponudi?

– Da. Već je dogovoreno i u bliskoj budućnosti imat ću Trek-a. Uz to, bit će tu i neke prateće opreme poput Bontrager-a (garderoba, torbice i druga oprema rađena namjenski za Trek i Gary Fisher bicikle, op. a.). Za Continental već sada mogu garantirati najbolje cijene, ali sve je to u drugom planu u odnosu na servis.

Ponosno “pozira” ispred svog servisa; priča je ok, al’ posao prije svega!

Iako je bio ponedjeljak, dakle neradni dan, na vrata ulazi Frki iz Visokog. Donosi točak, sav kriv. Haso odmah otkriva i jednu puknutu žicu, gleda felgu i objašnjava šta treba uraditi da se ispravi. Nakon našeg razgovora točak ide na stalak za centriranje, jer mušterija ne smije da čeka. Radno vrijeme ovog servisa je od 9 do 18 sati, ali svjetlo se često vidi i do 22,00 kad se zategne posljednji vijak i pređe krpom preko tek završenog bicikla. S neizbježnim osmijehom na licu.

Sad nam je malo jasniji naziv firme “Bike doctor”. Inspiracija je bio Valentino Rossi, motociklist s nadimkom “dottore”. Iako ne vozi motor, i Haso je, izgleda, doktor: za vožnju i servis bicikla. Sretno!

Kontakt podatke i lokaciju servisa možete saznati na www.mtb.ba/?p=1116

Tekst: Emir Vučijak

Fotosi: Emir Vučijak, Staša Komnenić i Milan Trifunović