Iako je Emir odlično opisao turu na Tisovicu http://www.mtb.ba/zelena-dolina-tisovice/ naša avantura u Prenj ipak zaslužuje poseban izvještaj.
***
I tako, dok su se ostali izležavali po livadama i šumarcima Tisovice, Admir i ja krećemo dalje u Prenj, penjući se strmom stazom prema planinskoj kući Vrutak. Pored već odvezenog dijela Konjic – Tisovica, plan je da nastavimo rutu: Tisovica – Vrutak – Jezerce – Crno polje – Borci – Konjic, i ustvari, u suprotnom smjeru, ponovimo turu koju je 23.07.2009. vozio svima poznati Velebit http://www.takeadventure.com. Sličnu turu preko Prenja, sa završetkom na Rujištu vozio sam 2009. godine a tada mi je društvo pravio Esad, pa je bilo lijepo opet proći tim predjelima i prisjetiti se te „vožnje“.
Ovaj put smo sa Tisovice ipak krenuli dosta kasnije, u najtoplije vrijeme dana, pa zalihe vode brzo nestaju, ali tješimo se da ćemo ih dopuniti na Vrutku i nastaviti dalje. Međutim crijevo, kojim je na Vrutak dovedena voda je suho, a mi uzalud pokušavamo pronaći odakle crijevo dolazi i provjeriti da li tamo ima vode. Svjesni da je to uzaludno tražiti, odlučujemo krenuti prema planinskom domu Jezerce znajući da tamo sigurno ima vode. Iako je Jezerce relativno blizu, napredujemo jako sporo a dodatne probleme u kretanju nam stvaraju veliki nanosi snijega.Ipak, taj isti snijeg nam donosi i spas jer nailazimo na mali potočić koji se formirao njegovim topljenjem pa uživamo u ledenoj vodi i dopunjavamo zalihe.
Oznaka vremenske udaljenosti do mjesta Borci na koju nailazimo u 17h nije nimalo optimistična, ali ipak se nadamo da ćemo biciklima tu dionicu puno brže preći, što se kasnije pokazalo tačno jer smo tamo stigli za 3 sata, umjesto za 6 sati koliko je potrebno pješacima.To je jedan od dokaza da se preko Prenja može voziti biciklo, a iako se bližila noć uspjeli smo napraviti i par fotografija vozeći po prelijepim predjelima Prenja.
Svakako najljepši dio za vožnju jeste predio Crnog polja i dio u podnožju Sivadija
Na kraju stižemo do makadamskog puta koji vodi niz Boračku dragu prema Borcima, a onda asfaltni spust u Konjic, gdje dolazimo oko 21h, tačno 12 sati nakon polaska.
Tekst i foto: Đani Rahimić
