Kako se projekat “Biking and Heritage for Bosnia and Herzegovina” bliži kraju, tako su i ture koje pravimo sve bolje i sve zahtjevnije. Očito se vidi napredak učesnika i želja za druženjem, pa smo od onih prvih laganih vožnjica prešni na prave poduhvate, kako u kondiciono-tehničkom, tako i u organizacijskom smislu. Naime, prvobitna zamisao da prekrasnu nekropolju u Maculjama, ili kako je još zovu “Kameni svatovi” posjetimo jednostavnom vožnjom iz pravca Novog Travnika, kako je vrijeme odmicalo a biciklisti iz klubova učesnika projekta postajali sve zagriženiji ljubitelji ove vrste druženja i posjete prirodnim ljepotama Bosne i Hercegovine, tako se rodila i ideja da, kad već dolazimo blizu Vranice posjetimo i dragulj tog kraja, Prokoško jezero.
Da stvar bude još zanimljivija, Mostarci su krenuli iz pravca Gornjeg Vakufa – Uskoplja, a Sarajlije, Vlaseničani i domaći biciklisti iz Travnika i Novog Travnika baš iz samog centra Novog Travnika. Susret je bio kod nekropole, a dalje svi skupa ka Prokoškom jezeru. Vožnja je krenula zabavno, kroz sam grad a onda putem bez mnogo saobraćaja. Nakon dvadesetak kilometara uspona, probijanja kroz šumu i vožnje kroz prekrasno talasasto polje ukazala se jedna od najljepših nekropola stećaka u BiH. Nju je zabilježio i jedan od naših najpoznatijih istoričara, Muhamed Kreševljaković, koji navodi da se sastoji od 101 stećka i 16 križeva. Zanimljivo je da u narodu postoje dvije legende po kojima se ova nekropola naziva “Kameni svatovi”.
Prva kaže da je ovaj prostor bio naseljen i prije dolaska Rimljana. Jednom prilikom, iz udaljenog sela krenuli su svatovi po mladu u drugi kraj. Zastadoše da se odmore baš na ovom mjestu, a kako je je bilo hladno svi su se tu skamenili pa kameni spomenici, zapravo, predstavljaju svatove koji ne stigoše do mlade. Druga, manje poznata, takođe pripovijeda o svatovima koji su se zaputili po nevjestu. Njena majka se, međutim, nije slagala s udajom kćerke, proklela je svatove koji se, eto, pretvoriše u kamene gromade i ostadoše do dana današnjeg da svjedoće o nesretnoj ljubavi.
Bilo kako bilo, ovu nekropolu svakako vrijedi posjetiti, a nama je dalje predstojalo još više od pola puta. Zapravo, tura iz Novog Travnika do Prokoškog jezera duga je u jednom smjeru cijelih 44 kilometra. Iskreno, kao jedan od organizatora pribojavao sam se kako će dame sve ovo izdržati i bili smo spremni da grupu razdvojimo i jedan dio bezbjedno vratimo a drugi da produži do kraja. No, ovaj put zaista moramo čestitati svim učesnicima i učesnicama i odati priznanje za upornost, istrajnost i karakter, jer tura od blizu 90 kilometara i 1400 metara uspona već zalazi u kategoriju teških.
Za motivaciju se pobrinuo i član MTBA, mladić koji je nedavno uspješno završio najtežu disciplinu “Ironman”, jablaničanin Nermin Palić, koji je sve vrijeme vozio s osmijehom, a na travi kraj Prokoškog jezera prepričavao nam detalje sa utrke. Tu je poduhvat “Ironman”, odnosno plivanje blizu 4 kilometra, vožnja bicikla 180 km i nakon toga utrka maratona djelovala nemoguće jer smo gotovo svi, zbilja, iscrpili zadnje atome snage da bismo stigli do Prokoškog jezera. Kako je Nerminu pošlo za rukom da makar i završi “Ironman”, a ne samo tako dobro se plasira (oko 500 mjesta od preko tri hiljade učesnika), nama običnim smrtnicima nejasno je.
Međutim, kako je sve u životu stvar karaktera i snage ličnosti, kako čovjek ako ima jasan cilj i volju može sve, tako su i naše dame i najslabiji članovi uspjeli u ovom poduhvatu. Moramo se zahvaliti i domaćinima, biciklistima iz BK “Pedala” koji su se baš potrudili i bili sjajni. Među njima i iskusni alpinist, turni skijaš , evo i biciklist Vlado, koji ni sa svojih 65 godina ne odustaje i opasno grabi uzbrdo sa osmijehom na licu. Od njega mlađi mogu mnogo naučiti. Na kraju, kad smo rekli da u okviru projekta ““Biking and Heritage for Bosnia and Herzegovina” koji finansira Američka ambasada u BiH predstoji još svega jedan vikend, mnogi su ostali tužni i poželjeli da se ovakvo što nastavi. Bezbroj novih prijateljstava, posjeta udaljenim krajevima i zajedničkih doživljaja svjedok su kako je ovaj projekat zbilja uspio.
Tekst i foto: Emir Vučijak
[wzslider]
