Kad mostarci požele da iz paklenih ljetnjih vrućina pobjegnu u prirodu, šumu i hladovinu zapute se na obližnje, 25 kilometara udaljeno, izletište Rujište. Tu, na oko hiljadu metara nadmorske visine će, umjesto na paklenih 40-tak, uživati na ugodnih 25 stepeni celzijusa. Pri tome pluća će napuniti čistim zrakom jer je cijelo područje vazdušna banja, a prema nekim navodima najbogatije kisikom u ovom dijelu Europe.
Kada pak sarajlije požele da nakon prvog oktobarskog snijega i dosadne kiše pobjegnu iz magle, nema im druge već da pogled bacaju u pravcu Hercegovine. Srećom, naša zemlja je toliko lijepa i raznovrsna pa je dovoljno sjesti u auto i za sat-dva potpuno promijeniti klimu, ostaviti loše vrijeme i uživati u predivnom sunčanom danu u gotovo nedirnutoj prirodi.
Sa zadovoljstvom smo, dakle, prihvatili poziv naših prijatelja, mostarskih ljubitelja brdskog biciklizma da posjetimo Rujište. E, sad, Rujište ili Rujišta, pa čak i Ruišta – ostali smo zbunjeni različitim naziva ovog toponima koji se spominju na raznoraznim kartama. No, to je manje bitno u odnosu na činjenicu da smo nakon dosadne kiše, snijega koji je već prekrio planinske vrhunce, mostarskog vjetra imali sreću s vremenom i proveli predivan dan u prirodi.
Rujište je, rekli bismo, “predgrađe” planina Velež i Prenj. Riječ je o velikom platou na oko 1050 metara nadmorske visine, bogatom šumom i raznovrsnom vegetacijom. Poznato kao skijalište gdje mostarci uživaju i u čarima noćnog skijanja, a ljeti mjesto koje rado koriste i sportisti za svoje pripreme. Ovdje ćemo sresti veliki broj biljnih vrsta među kojima i endem Balkanskog poluostrva, muniku (Pinus heldreichii Christ). Upravo ta višespratnost biljnih vrsta, njihova raznovrsnost, mješavina različitih boja u jesen kad sve zašareni, otkriva po čemu je ovo područje, u stvari, dobilo ime. Kad, vozeći kroz gustu šumu izbijete na proplanak a ispred vas se ukaže planinski obronak obojen svim mogućim bojama jeseni, ne možete a da ne zastanete i divite se prizoru i koloritu. Raznovrsnost drveća čini da se boje njegovih krošnji prelijevaju od zlatnožute do jarkocrvene. Pada nam na pamet ideja kako bi lijepo bilo dovesti ovdje djecu iz škole, cijeli jedan razred, i reći im: “Evo, ovako je rujan dobio ime!”.
Jedan dio ovog područja je, nažalost, djelovanjem čovjeka već postao ugrožen. Atraktivnost skijališta privukla je mnoge da se odluče na izgradnju vikendica u ovom dijelu, ali to se činilo neplanski, bespravno, čime je narušen prirodni sklad i ljepota. Sječa šume da bi se gradile vikendice dovodi do toga da područje prestaje biti vazdušna banja. Ipak, riječ je o tek jednom dijelu platoa i možemo reći da je još uvijek ostalo dovoljno istinskim ljubiteljima prirode.
A takva je bila naša grupica, sastavljena od mostarskih i sarajevskih ljubitelja brdskog biciklizma. Zaputili smo se na turu dugu 44 kilometra, sve spuštajući se i penjući se kroz šume i preko platoa Rujišta, prolazeći kroz nedirnutu prirodu ili selo koje još uvijek živi kao u stara vremena, diveći se starinskim ogradama, natrulim kapijama i velikim psima koji čuvaju ovce. Naravno, šale nije nedostajalo, s nama su bili i početnici kojima je ovo prva velika tura a užitak predivnog dana provedenog u prirodi nije pokvario ni lakši pad jednog od članova grupe već na početku ture.
Koliko je brdski biciklizam lijep sport i kako je moguć za sve kazuje podatak da je Mario iz Mostara ekipi s portala www.mtb.ba ustupio bicikl Cannondale Rize, koji košta blizu 12.000 maraka. Međutim, Mario je na turu pozvao i svog prijatelja Ibricu, takođe mostarca, koji je vozio bicikl vrijedan svega par stotina maraka. No, vožnja u grupi, zastajkivanje, uživanje u prirodi, pošalicama, smijehu i dobrom druženju u drugi plan su stavili opremu. Kao i mnogo puta ranije, i ova vožnja je dokazala kako je najvažnija dobra volja, spremnost na druženje i uživanje u prirodi a vrijednost bicikla je u drugom planu.
Na kraju zajednička kafica u “Snježnoj kući” na Rujištu, dogovor oko budućih vožnji i žal što se sezona biciklizma bliži kraju. No, to ne znači da se nećemo družiti. Ubrzo će olimpijska ljepotica Bjelašnica zabijeliti pod snijegom – eto divne prilike da pozovemo drugare iz Mostara u goste, na skijanje.
Tekst i foto: Emir Vučijak
Pogledajte i visinski profil i interaktivnu mapu sa uputama o skretanjima na ovoj turi.
?ak sam i malo ljubomoran ,na kakvim mjestima ste bili,uživajte ljudi
Evo i javno dajem jedno malo obecanje da cemo se iduce sezone potruditi da mnogo sirem krugu ljudi omogucimo odlazak u planinu i posjetu ljepotama koje gledate na ovoj stranici.
Ova sezona je svojevrsno zagrijavanje i promociju onoga sto radimo.
Bravo Hercegovci i Bosanci.
Da niste isli od Sopilja, nadomak Nevesinja, kojim slucajem?
Od Snježne ku?e, radili krug.
Greska u koracima…”OD” je trebalo biti “DO”.
Konacno pitanje: da li ste isli DO Sopilja, nadomak Nevesinja?
Ne, skrenuli smo lijevo 5-6 km prije Sopilja.
pozdrav iz daleke kine,
ne znam dal placem sto se kuce pozelih ili sto sam se pozelio bajka i tura. Ako mi ovo zena cita naravno da sam se pozelio vise tebe ljubavi!
Hhahah.. ovo je dobro!
Naravno, konvencijski cemo prihvatiti da si se pozelio zene, mada istina kad-tad izadje na vidjelo, hahaha…
Pozdrav dalekoj Kini!
Hajd’ malo se raspitaj ima li u Kini kakva stazica pa da obrnemo turu. Mozda da napravimo neki test kineskog bicikla.
Kako nema stazica!
PUT SOLI od Kine za Tibet!
Vijekovima se tuda transportirala so, naravno pjesice i na konjima.
Rezultat, hiljade kilometara najljepseg singltreka, na nadmorskim visinama do 5000m :):):)
Damire, skontaj nam to u Kini i eto nas;)
Jedina je steta sto u Snjeznoj Kuci nemaju bicikle za iznajmljivanje. Bio sam ljetos gore. Nadam se da ce sljedece godine nabaviti par komada za goste.
Al’ zato imaju halu koja pjeva!