Iz godine u godinu svjedoci smo tehnološkog napretka i razvoja bicikla, a trend nabavke sve boljih i boljih dvotočkaša nije zaobišao ni mtb scenu u Bosni i Hercegovini. Od bicikla sa v-brake kočnicama i suspenzijom od 60 do 80 mm kakve smo nekad vozili, preko hidraulike i boljih suspenzija stigli smo do respektabilnih FS modela vrijednih i po nekoliko hiljada maraka. Fox Talas naprijed, ili Avid Elixir kočnice više nisu egzotika, što uz Schwalbe ili slične gume omogućava veću udobnost u vožnji ali i savladavanje sve većih i većih prepreka te postizanje većih brzina na spustu.
Ipak, nezaobilzan je i ljudski faktor. U osnovi, tehnika vožnje se nije mijenjala. Osnovni elemeti su i dalje ostali isti, s tim što na turama koje organiziramo ponekad uočavamo greške koje pojedini biciklisti čine. Na taj način oni sebi bitno otežavaju vožnju, dovode se u opasnu situaciju ili jednostavno ne uživaju u potpunosti. Na šta treba obratiti pažnju?
Na lakšim dionicama povremeno se možete blago osloniti na sjedište ; Strme sekcije sa krupnim preprekama traže pomjeranje težišta iza sjedišta.
Pripremite se za spust
Nakon što ste savladali uspon i stigli na vrh planine vjerovatno ste umorni i iscrpljeni. Napravite pauzu prije spusta, pojedite nešto, opustite mišiće, računajte s tim da, iako više nema toliko potrebe za okretanjem pedala, spust takođe traži fizički napor. Obavite potrebe toaleta. Spakujte ruksak i zategnite sve kaiševe na njemu, provjerite pertle na patikama i obavezno stavite kacigu. Neophodno je imati i naočale za zaštitu od mušica i prašine.
Krenite polako
Koliko god da poznajete teren, a naročito ako ste prvi put na nekoj planini, situacija svaki put može biti različita. Nekad je zemljište klizavo, nekad ima previše prašine i sitnog šljunka, tu je krupno kamenje, trava, blato… sve su to elementi podloge koju morate postepeno upoznavati. Nemojte krenuti na spust punom brzinom. Bolje je započeti nešto laganije, dok ne “osjetite” kvalitet terena pod točkovima.
Pravite pauze
Već smo rekli da i spust troši vašu energiju. Tijelo je zgrčeno, mišići napeti, vibracije od udaraca se i pored amortizera prenose na organizam, mozak je naper i brzo procesira informacije koje dobiva, stalno ste koncentrisani… Jednoličan položaj tokom dugačkog spusta dovodi do pada koncentracije, mali udar u kamen ili rupu ako ste premoreni može da vam “istrgne” upravljač iz ruku i pad je neizbježan. Ukoliko osjetite zamor, naročito u rukama i ramenima, zastanite i napravite pauzu od nekoliko minuta.
Vožnja u grupi
Prilikom spusta držite odstojanje. Ako vozite preblizu kamen ili blato ispod točka bicikliste ispred vas može vas pogoditi u lice i dekoncentrisati, u najgorem dovesti do proklizavanja ili pada. Takođe, ako biciklista ispred vas padne možete naletjeti na njega i izazvati lančani sudar. Naravno, dogovor bi trebao biti da se grupa sačekuje kraj svake raskrsnice ili nakon određenog vremena kako bi se prebrojali, provjerili da li je sve u redu, ima li padova ili puknutih guma.
Ako vozite širom makadamskom cestom koja ima dva kolotraga držite se jedne strane. Nemojte preskakivati s jedne strane ceste na drugu jer ćete omesti biciklistu iza sebe. Možda je on brži i želi da vas prestigne. Nepisano pravilo kaže da bi on trebao da vas obavijesti povikom s koje strane nailazi. Na primjer, ako se krećete lijevom stranom i začujete iza leđa povik “Desno!” to bi trebalo da znači kako vas s desne strane namjerava zaobići biciklista koji se brže kreće od vas.
Na kraju, ako vam se učini da vas većina biciklista pretiče i vozi brže od vas nemojte se truditi da ih dostignete po svaku cijenu jer time ugrožavate vlastitu sigurnost vozeći iznad svojih mogućnosti. To što ćete doći koju minutu kasnije manje je bolno od pada koji možete doživjeti ako pretjerate s brzinom.
Prva tri biciklista su preblizu jedan iza drugog, iskusniji je ostavio dovoljno odstojanja ; Biciklist naprijed je sporiji pa ga brži obilazi s desne strane i uzvikuje: “Desno!”
Položaj tijela na biciklu
Spust ponekad zna biti dugačak i zamoran. Nekad su nagibi veći nekad manji. Takođe, podloga je nekad teška, kamenje sipko ili krupno, kroz šumu nailazite na korijenje… Veoma važna stvar je da zauzmete pravilan položaj.
Nepisano pravilo kaže da bi pupak trebao uvijek biti pod pravim uglom u odnosu iznad ležaja kurble. To znači da se kod vožnje uzbrdo treba pomjeriti prema naprijed, a na spustu prema nazad. Idealna vježba za ovo je da pokušate izvaditi “šticnu” i zauzeti pravi položaj, naravno ovo je moguće samo na kraćim dionicama.
– Spustite sjedište. Iako o ovome postoje kontroverzna mišljenja, cijenimo da je bolje spustiti sjedište prilikom spusta. To je naročito značajno na single trackovima sa velikim nagibom gdje težinu tijela morate prenijeti praktično na zadnji točak.
– Nemojte sjediti na sjedištu. Jedna od najgorih stvari koja se dešava je da se, ukoliko sjedite, praktično “zakucavate” svojom težinom zadnji točak o podlogu. U tom slučaju velika je vjerovatnoća da ćete, naiđete li na veći kamen, probušiti gumu (naročito ako vozite sa nižim pritiskom) i doživjeti tzv. “snake bite”. Tačnije, vanjska guma će doživjeti toliki pritisak da će dodirnuti felgu i tako oštetiti na dva mjesta unutašnju gumu, slično ugrizu zmije. Naravno, ako vozite po travi ili sitnijem kamenju, ako nagib nije suviše velik povremeno se možete osloniti i na sjedište.
– Držite pedale horizontalno. Na taj način dobit ćete “platformu” na kojoj stojite a ujedno, ako su pedale horizontalne, one su maksimalno odignute od tla i neće se desiti da zapnete za kakav korijen ili veći kamen. Ipak, glavna stvar je ta što vam ovaj položaj omogućava lakše pomjeranje tijela nazad iza sjedišta te što je, praktično, upravo vaše tijelo najbolja suspenzija koja će amortizovati udare. Savijena koljena i laktovi djeluju bolje od bilo kojeg amortizera.
Nepravilan položaj, biciklisti sjede, težište je na prednjem točku, upravljanje otežano
Pravilan položaj, težište je na zadnjem točku, kontrola bicikla je veća
– Upravljač nije naslon. Dakle, pogrešno je držati upravljač tako da na njega prenosite svoju težinu. Savijte blago ruke u laktovima tako ćete lakše ublažiti iznenadne udare što nije moguće ako su ruke ispružene ravno. Naravno, uvijek upravljač držite čvrstim stiskom.
– Pomjerite težište. Ovo postižete tako što se oslonite na pedale koje stoje horizontalno, čvrsto držite upravljač ispruženim rukama, i maksimalno se prebacite iza sjedišta. Na taj način postižete dvije stvari: veću stabilnost zbog pomjerenog težišta na zadnji točak i bolju kontrolu jer će prednji točak ako naiđe na veći kamen ili prepreku, jednostavno da se podigne i lako pređe preko njega.
Obratite pažnju na fotografije biciklista A i B. Prvi sjedi na sjedištu, njegovo težište je na sredini bicikla, težinu tijela prenosi preko upravljača na prednji točak i preko sjedišta na zadnji. Tako ima manju kontrolu, teže manevriše i zaobilazi prepreke jer se čini da će se zbog nagiba prevaliti preko prednjeg točka. Velika brzina ga je odvela na rub ceste, direktno na veliki kamen ispred. Prava je sreća da se prilikom dodira s njim nije “zabio” i prevalio preko upravljača naprijed.
Biciklist B uopšte ne sjedi već je težište tijela prebacio na zadnji točak. Kretao se većom brzinom pa ipak kontrola je bila mnogo veća. Udar točka u kamenje je apsorbirala viljuška, a preostali dio sile jednostavno zbog toga što praktično nema pritiska odozgo, omogućio je da točak poskoči i lako pređe prepreku. Time mu je i upravljanje i manevrisanje lakše i sigurnije.
– Ne gubite brzinu. Prethodno opisani položaj bicikliste direktno je vezan sa brzinom kretanja. Naime, krupno kamenje i veliki nagib moguće je preći jedino ako posjedujete zalet i određenu brzinu. Ako usporite, zakočite i plašite se kamena ispred vas, nećete naići dovoljno brzo da ga preskočite već će vam se točak “zabiti” u kamen sa težnjom da vas kompletno prebaci preko glave. Dakle, kod velikog nagiba i krupnih prepreka nužno je da imate minimum zaleta i brzine.
– Kočite ravnomjerno. Početnici često koče naglo, kratkim isprekidanim trzajima slično principu djelovanja ABS sistema kočenja na automobilu. To je pogrešno jer snažan trzaj kočnice može da vas izbaci preko prednjeg točka ili da izazove blokiranje i proklizavanje gume. Najbolje je uvijek držati jedan ili dva prsta na kočnicama i kočiti ravnomjerno, blago, da prednji točak uvijek ima trakciju.
Šta se dešava kod udarca u prepreku, npr. veći kamen? Na slici 1 (graphic1) vidimo biciklistu koji sjedi. Tijelo je u sjedećem položaju. Gravitacija ga privlači okomito u smjeru strelica. Težište je od sredine prednjeg točka do manjeg dijela zadnjeg točka. U slučaju da udari u veću prepreku koju amortizer neće “upiti” (zbog pritiska na prednji točak velika vjerovatnoća je da se upravo to desi) prednji točak se “zabija” u prepreku a biciklist i bicikl rotiraju oko te tačke. Obratite pažnju na težište: dovoljno je da se zadnji točak podigne 30-tak cm od zemlje pa da su glava i ramena već opasno preko oslonca, tj, prednjeg točka bicikla. Inercija će učiniti da biciklist načini salto.
Na slici 2 (graphic2) vidimo biciklistu koji je težište osjetno prebacio na zadnju osovinu, tijelo mu je iza sjedišta, prednji točak ne trpi gotovo nikakvu silu. Vrlo je vjerovatno da će, naiđe li na istu prepreku, prednji točak s obzirom da ga ne pritišće ništa odozgo jednostavno poskočiti i preći preko. Ipak, ako se i desi “zabijanje” kao u prethodnom slučaju, ostaje još uvijek dovoljno prostora da težište ostane iza osovine prednjeg točka i da se izbjegne najgore – prebacivanje preko upravljača.
Ovo su osnovne tehnike vožnje na spustu. U diskusiji koju očekujemo na forumu moguće je dotaći se nekih detalja kao što su “spuštanje noge” u zavoju, blokiranja zadnjeg točka snažnim kočenjem i zabacivanjem bicikla neposredno prije krivine i slično. To smatramo naprednijim tehnikama. Ono što je svakako važno za rekreativne bicikliste je da dobro ocijene vlastite mogućnosti i ne idu preko njih. Padovi mogu biti itekako bolni.
Tekst i foto: Emir Vučijak
