GPSMAP 62 je model iz Garminove game proizvoda čuvene serije 60 koja među poznavaocima i dugogodišnjim korisnicima outdoor navigacionih uređaja često predstavlja etalon kvalitete. Jedan od najnovijih modela koji brani „čast” serije koja se na tržištu pojavila prije nekih 5 godina jeste i model GPSMAP 62s koji smo na test dobili od generalnog zastupnika Garmin uređaja za Bosnu i Hercegovinu, firme Navigo sistem d.o.o.
Testirani model je po pojavljivanju nove serije postao najtraženiji model na tržištu a uz ovaj ponuđena su i dva jako slična modela 62 (bez sufiksa s) i 62st koja se razlikuju samo po nedostatku kompasa u tri ose (62) i ugrađenim mapama za SAD (62st). Ukratko, sva tri modela nove serije 62 odlikuju se istim hardverskim karakteristikama: 2,6 inčni klasični (neosjetljiv na dodir) ekran sa 65k boja u staroj rezoluciji 160x240px ; 1,7GB interne memorije za pohranu mapa, trekova i ruta uz mogućnost nadogradnje sa microSD karticom ; poznata quad-helix antena i SiRFstar čipset; standrdno napajanje iz dvije AA baterije (preporučljivo punjive NiMH) i IPX7 standard zaštite od vanjskih uticaja, Konkretno, serija 62 može bez problema izdržati pola sata potopljena u vodi na metar dubine.
Uređaj u ruci stoji jako sigurno ponajviše zbog robusnog dizajna i gumiranih dijelova za bolji prihvat. Kada spominjemo vanjski izgled i dizajn, bitno je spomenuti sada već standardni prihvat za montiranje na nosače. Uz osnovni paket sa uređajem dolazi zakačka za karabiner, dok smo isti montirali i na nosač za bicikl, te bez ikakvih problema testirali „držanje” na jako grbavom makadamu. Očekivano, sistem je jako pouzdan i nema bojazni da bi se u bilo kojem trenutku uređaj mogao otkačit i pasti. Sa stražnje strane nalaze se već viđeni utori za dodatnu antenu i USB vezu sa računarom. Ispod poklopca i dvije standardne AA baterije, nalazi se mjesto za memorijsku karticu.
Ekran
Ako krenemo sa analizom vidljivih elemenata uređaja, prvo što primjećujemo, osim dobro poznate robusnosti uređaja, jeste ekran vidljivo manje rezolucije nego što bi to očekivali od novog modela Garmina. U poređenju sa serijom Colorado i Oregon koje imaju 240x400px na ekranu dijagonale 3”, serija 62 ima displej manjih i dimenzija (2,6” dijagonala) i rezolucije (160x240px). Ipak, u praksi se displej nije pokazao kao nepregledan, naprotiv, posve funkcionalan i za nijansu vidljiviji čak i od Colorada kojeg smo imali priliku testirati. Naravno, poređenje sa serijom Oregon u ovom slučaju je neprimjereno zbog očekivano lošije vidljivosti na rezistivnom ekranu osjetljivom na dodir (Oregon) u odnosu na klasični trans-reflektirajući (plastični pokrov ekrana koji smanjuje refleksiju) displej na modelu 62s, Manji ekran manje rezolucije, bez senzora dodira, u praksi, pored bolje vidljivosti, nosi i još jednu prednost: veća autonomija baterije je posljedica manje potrebe za energijom najvećeg potrošaća u uređaju. Ukratko, pored naizgled zastarjele tehlogije prikaza, ekranu na modelu 62s ne bi dali negativnu ocjenu, naprotiv, imamo samo riječi hvale.
Korisničko sučelje i glavna namjena uređaja
Dokaz da nešto novo, moderno, inovativno i često skuplje ne mora donijeti prednost u odnosu na neka klasična rješenja je i Garmin GPSMAP 62s. Poredeći uređaj koji je javnosti prezentiran u junu 2010 godine a koji sa tehnološkog aspekta „zaostaje” za modelima tri ili četiri godine starijim (poput serije Oregon sa ekranima osjetljivim na dodir) možda se čini nelogičnim, ali u praksi je to posve drugačije. Reklo bi se da se Garmin vraća provjerenom pristupu funkcionalnog dizajna „jedno dugme – jedna funkcija”. Ovo na konkretnom primjeru modela 62s znači da su zadržana sva dugmad sa stare serije 60. Tako su podno ekrana pozicionirana dugmad za zumiranje („in” i „out”) a oko kursora je zadržan već viđeni raspored: „find” – opće dugme za pozivanje navigacije; „mark” za postavnjanje markacije na terenu; „quit” izlazak sa ekrana, iz opcije ili menija, povratak; „enter” dugme potvrde, sve suprotno dugmetu „quit”; „menu” generalno dugme za odabir opcija zavisno od situacije na ekranu i „page” za prebacivanje između različitih pogleda na ekranu uređaja.
Osnovne funkcionalosti: putni računar, prikaz karte, elevacijskog profila i kompas
Svako dugme koje se često koristi u radu (gore spomenuta) je lako dostupno, osim dugmeta za uključivanje/isključivanje uređaja. Upravo ovaj pristup dizajnu korisničkog sučelja rezultira mnogo bržim i jednostavnijim izvođenjem najlčešćih operacija sa GPS prijemnikom: navigiranja i mapiranja. Za razliku od tehnologije ekrana osjetljivih na dodir, ovdje je put do aktiviranja navigacije, brzog prikaza kompasa ili elevacijskog profila ili pak postavljanje markacije trenutne tačke mnogo jednostavniji i obično zahtjeva najviše dva do ti pritiska dugmeta.
Markiranje tačaka na terenu; naigiranje povratka nazad istim putem
Upravo zbog jednostavnosti, uređaje ove i sličnih serija obično koriste profesionalci i rekreativci najviše za mapiranje (snimanje) terena. Razlog leži u činjenici da su ove aktivnosti na terenu jako dinamične gdje do izražaja upravo dolazi jednostavnost poziva osnovnih funkcionalnosti uređaja. Tako je mnogo lakše pritisnuti dva puta gumeno dugme na uređaju, nego prstima kroz menije na ekranu tražiti određenu opciju. S druge strane, manji ekran uređaja te teže i sporije pomijeranje kursora i fokusa na mapi otežava primjenu ovog uređaja u svrhu navigiranja. Ovdje ipak moramo dati prednost uređajima sa ekranima osjetljivim na dodir.
Navigiranje po unaprijed isplaniranoj ruti moguće je na razne načine prilagoditi za što lakšu primjenu
GPS performanse
Kada govorimo o performansama ovog uređaja u toku snimanja i čitanja parametara tačke na ko kojoj se nalazimo, teško je egzaktno utvrditi tačnost. Treba naime poći od osnovne pretpostavke a to je da se radi o GPS prijemniku koji ne odašilje nikakvu vrstu korisnog i mjerljivog signala. Sva mjerenja tačnosti ovog i sličnih uređaja večinom se baziraju na praktičnom snimanju na terenu i obradi rezultata te usporedbi deklarativnih performansi prijemnika-mikročipa koje je naveo proizvođač. Tako za ovaj uređaj znamo da koristi quad-helix antenu i SiRFstar čipset te da deklarativno ( i u praksi) ima minimalnu toleranciju greške od 3m u 2D koordinatnom sistemu geografske dužine i širine. Ono pak što je u praksi izvodivo jeste upoređivanje performansi (kroz rezultate snimanja) sa drugim uređajima iste ili slične namjene. Obzirom da večina uređaja, ne samo klasičnih GPS prijemnika nego i hibrida (telefoni ili džepni računari sa navigacijom) koristi standardne industrijske GPS prijemnike/mikročipove koji obično u identičnim i idealnim uslovima (vedar dan i otoreni prostor) daju dovoljno slične rezultate. Zbog toga se upoređivanje preciznosti obično svodi na usporedbu snimljenog elevacijskog (visinskog) profila te ukupnog zabilježenog uspona. U ovoj priči je najbitniji parametar da li GPS prijemnik ima barometarski visinomjer, ili pak snimak visine određuje triangulacijom satelitskog signala. Manje oscilacije na skupljim uređajima koji imaju barometarski visinomjer su razlog osjetno manjeg snimljenog ukpnog uspona te vidljivo „ispeglanijeg” visinskog profila.
Usporedba visine i kumulativnog uspona dva GPS uređaja, jednog bez (eTrex H) i drugog sa barometrskim visinomjerom (Oregon 300)
U priči o preciznosti treba spomenuti i kompas koji u modelu 62s dolazi u trenutno najboljoj varijanti koja postoji na tržištu, kao elektronski kompas u tri ose. Ovo ukratko znači da ćete pravilnu orijentaciju na terenu lako utvrditi bez da GPS prijemnik mirno držite u vodoravnom položaju.
Govoreći o mogućnostima ovog GPS-a korisno je spomenuti da je Garmin zadržao praksu „otključavanja” uređaja za korištenje korisničkih mapa sa rasterskim podlogama, što smo već spominjali u testu Garmin Dakota 20. Drugim riječima, od skora je na svim novjim Garmin uređajima sa mogućnosti prikaza karata moguće snimiti .kmz (standardni Google Earth format) fajl sa rasterkom podlogom (satelitski ili orto-foto snimak, skenirana topo ili neka druga karta…) i to prikazivati na ekranu uređaja (detaljno upustvo možete pogledati i na http://www.navigo-sistem.hr/upload/rasterske_novo.pdf). Praktične mogućnosti uređaja su ovime umnogostručene što je naišlo na pozitivan odjek u javnosti. Nadalje, Garmin je pored ovoga uveo i praksu besplatne distribucije svojih vektorskih karata, istina nešto siromašnijeg sadržaja. Tako recimo, ukoliko niste zahtjevan korisnik, možete lako i brzo sa oficijelne Garmin stranice za BiH i Hrvatsku (www. navigo-sistem.hr) skinuti tzv. Adria Topo LITE kartu-podlogu koja za razliku od pune verzije ima manje dotupnih toponima i izohipsi.
Adria Topo LITE je solidna osnova za nezahtjevne korisnike i u kombinaciji sa korisničkim kartama baziranim na rasterskim podlogama
Detaljnu analizu svih mogućnosti ovog uređaja nemoguće je svesti na jedan test, ali smo sigurni da će pravi znalci jako lako i brzo pronaći sve ono zbog čega su ga i kupili. Iako ga ne možemo smatrati uopće jeftinim (858,70KM u maloprodaji), čak bi mogli reći i da je skup u poređenju sa recimo Garmin Oregon 450 koji također ima kompas u tri ose, barometski visinomjer, skoro pa identične performanse i napredni veći ekran veće rezolucije osjetljiv na dodir, i sve za 812,85 KM. Ipak, svi oni koji imaju iole iskustva sa korištenjem GPS na terenu znat će prepoznat kombinaciju svih prednosti koje je ova serija zadržala od proslavljene serije 60 i masu noviteta koji su znatno proširili njegove mogućnosti.
Tekst i foto: Mersad Pašić
