Čini se da neke ture polako postaju nezaobilazne kad je kreiranje godišnjeg kalendara mtb vožnji u pitanju. Baš kao što godinama već u rano proljeće bježimo u sunčanu Hercegovinu, u augustu se kupamo u modrim jezerima Zelengore, kao što u jesen uživamo u rujnim bojama rujišta tako ne zaobilazimo ni Vlašić, jednako lijep u svako doba godine. Da ne bude zabune, ne idemo mi biciklima na Babanovac, među bezbrojne građevine što nabacane bez ikakvog reda oskrnaviše planinu. Vlašić u kojem uživamo je onaj nedirnuti, sa pašnjacima i livadama na kojima bi pozavidio i kreator čuvenog Windows desktopa.
Domaćini iz travničkog biciklističkog kluba koji predvode moj rođak i Edo zvani „Vrba“, inače neustrašivi član GSS-a, na turu su krenuli iz Travnika što je za našu BIKE4LIFE grupu bilo previše uspona. Umjesto tih 15 kilometara brda odlučili smo da startamo sa Galice, tj. nekih 1.350 metara nadmorske visine.
I upravo taj podatak pomalo vara. Naime, kad se statistički gleda, tura koja kreće sa te visine a dostiže 1.934 metra koliko je visok Paljenik, najviši vrh Vlašića, te za 30-tak kilometara savladava oko hiljadu visinskih metara ne djeluje kao teška, čak bi rekli i lagana. Ipak, ne ubrajamo je u lagane jer je teren talasast, mnogo se vozi po travi a poznato je da je trava pravi veliki otpor kotrljanju pa je vožnja prilično zamorna. Uz to, na par mjesta je spust tehnički vrlo zahtjevan i samo su se rijetki odlučili na vožnju. Opcija guranja bicikla je glas razuma i hvala svima koji nisu rizikovali već se tih par stotina metara spustili pješice.
Međutim, svaki uloženi napor se isplati. Svaka prolivena graška znoja (a na sunčanom danu bilo ga je itekako) donosi nagradu. Ona je ovaj put bila u fantastičnom pogledu koji smo praktično imali cijeli dan. Ne zna se je li ljepše pogledati sa Devečanskih stijena, Vrletina od kojih zastaje dah ili sa samog vrha Paljenik, gdje pogled seže 360 stepeni unaokolo. Malo je planina s kojih, kad se popnete, imate cijelu BiH na dlanu. Kad je ovakav dan i ovakav pogled, kad susretnete pastira s kojim proćaskate, koji vam i na frulu zasvira, ugođaj je fantastičan.
Jedna stvar nam, međutim, nije jasna: zašto se tako lijepo, rekli bismo idilično mjesto, sa blagim travnatim livadama i pogledom koji seže unedogled zove „Ljuta greda“. Šta li je ovdje ljuto, a tek šta je greda? Nama se učinilo nestvarno lijepo. Štaviše, mnogi su učesnici uistinu iznenađeni prostranstvima i ljepotom krajolika već pitali hoćemo li ovo ponavljati. Pa, hoćemo vjerovatno, ali tek iduće godine jer toliko je lijepih planina i destinacija koje planiramo pohoditi da će se teško u kratkom roku ture ponavljati. BIKE4LIFE 38
Tekst i fotosi: Emir Vučijak
