Ima jedna pjesmica za djecu čiji refren kaže: „Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može“. Ruke ne moraju biti male, mogu se složiti i one veće i tada je zaista sve moguće. Pomalo stidljivo najavljena akcija prikupljanja sredstava za izgradnju prvog mtb doma za bicikliste na lokalitetu Fortica iznad Mostara pokazala se kao pun pogodak.
Ne samo da su se odazvali članovi MTBA iz Mostara i Sarajeva koji i grade dom, već su tu bili i biciklistički prijatelji iz kluba Trek, nezaobilazni Ivo iz Mostara, naši prijatelji koji zapravo i nisu članovi niti jednog kluba ali itekako prisutni na okupljanjima, i svi zajedno vozili smo izvrsnu turu obroncima Veleži. Domaćini su nas dočekali prvim ovogodišnjim trešnjama.
Da stvar bude ljepša i zanimljivija pobrinule su se kompanije M-BIKE SHOP i TREK BICYCLE STORE koje su darovale vrijedne poklone pa smo se poigrali biciklističke tombole. I baš kao što je dom na fortici prvi biciklistički planinski dom kod nas, koliko je nama poznato i ova jedinstvena tombola je nešto što je prvi put organizirano na ovim prostorima. Jedinstveno kolo sreće bio je točak sa brojevima koji je, kad se zavrti, imao prepoznatljiv zvuk pravog pravcatog ruleta.
Mene je ovo kreativno rješenje podsjetilo na dejtinjstvo kad smo štipaljicom kačili komadić plastike, najčešće od čaše jogurta, da proizvodu zvuk sličan motoru. Tombola je imala donatorski karakter, a kako je sve samo igra, nije bilo važno koliko je ko učestvovao novčanim prilogom. Sjajno smo se zabavili ovim biciklističkim ruletom, najsretniji su dobili nagrade a prikupljena sredstva bit će iskorištena za pokrivanje objekta.
[box]Priliku da prvi daju priloge u cilju zavrsetka radova na planinarskom domu iskoristili su Sabina Redžović, Sanja Gladanac, Nizama Njemčević, Amir Perviz, Jusić Mirsad-Zlatko, Ivo Martinović, Ibrica Šuta, Amra Mustafi, Bećir Mustafi, Dževad Delić, Džinić Nijaz, Adisa Rahimić, Bojan Veljo, Armin Ćatović, Admir Bećirović, Džanan Tutnjević, Amela G. Tutnjević, Emir Vučijak, Haris Šabanović, Miralem Mehić, Abaza Mersiha, Ozrenko Mahmutović, Kerim Kurtović, Hamza Ćemalović, Nedžad Kazazić. Ukupno prikupljeno 570 KM što je dovoljno za završetak krova. Ovim putem im se javno zahvaljujemo![/box]
Ovo ni u kom slučaju ne znači da je akcija doniranja završena. Naprotiv, predstoje unutrašnji radovi a prije njih nabavka prozora i vrata, tako da i ovom prilikom pozivamo sve dobronamjerne bicikliste da doniraju makar i simbolična sredstva za dom koji će sutra oni koristiti. Spomenimo samo da se već kuju planovi za prve proljetne vikend-ture, kad u kontinentu bude snijeg do koljena, da se spustimo u Hercegovinu, noćimo u domu i vozim ovim predjelima.
Naravno, glavni dio priče je tura po obroncima Veleži. Uspon serpentinama i nije najprijatniji po vrelom hercegovačkom suncu, ali motiv posjete domu i Đanijevo obećanje da nas čeka fenomenalan spust bili su dovoljno jaki da ga ekipa kompaktno i bez većih zastajkivanja savlada. Dom na Fortici je zbilja smješten na idealnom mjestu. Fantastičan je pogled na Mostar, vjetrić stalno pirka pa čak i nedovršena građevina mami uzdahe i jedva čekamo da se završi pa da ovdje priredimo kakvu dobru zabavu.
A zabava vožnje tek slijedi. Podveležje ima takve kapacitete da bi se ovdje, na širem području, komotno mogao izgraditi poligon za trening profi mtb klubova. Možda to, kao i autoput do mora jednog dana neko i doživi, ali ono u čemu smo mi uživali i što je već sada tu je fantastičan spust. Teren je, istina, pomalo neprijatan sa kamenjem koje pršti, ali nagib idealan, pogled na Mostar i dolinu Neretve neponovljiv, adrenalin sveprisutan – ima li išta ljepše. Ima, jer bonus u cijeloj priči je činjenica da put kojim se spuštamo vijuga između starih utvrda pa je svako zastajkivanje priča za sebe, komadić istorije koji stoji tu, nadohvat ruke.
Na primjer, jedna od tvrđavica bio je italijanski bunker iz prošlog stoljeća. Vješti talijani su direktno iz Mostara izgradili žičaru kojom su gore transportovali hranu. Ali na nekim mjestima korpa žičare je išla toliko nisko da su lokalni mještani, najčešće djeca, uspijevali krasti hljeb iz tih korpi. Umjesto žičare, danas se ovdje gradi zip-lajn koji će biti posebna atrakcija, ali o tome čemo pisati detaljno kad se izgradi
Naravno, kad je velika grupa uvijek se dešavaju sitni problemčići pa je bilo puknutih guma, i manjih padova koji, srećim, nisu imali nikakve posljedice. Ipak, „najgore“ od svega bilo je sunce što je ostavilo čini se prve „biciklističke“ tragove po rukama i nogama učesnika. Sjajna tura, odlično druženje i plan da se što prije ponovo okupimo u još većem broju uz još jedno veliko hvala svima koji su podržali ovu akciju, kako pojedincima tako i kompanijama M-BIKE SHOP i TREK BICYCLE STORE.
Tekst i foto: Emir Vučijak
[wzslider]
