U srcu Bosne, sklonjena od glavnih magistralnih puteva, tamo gdje se dolazi “mahsuz”, nalazi se gradić Fojnica a iznad nje splet planina čiji vrhunci spadaju među one najvisočije u BiH. Malo gdje se na tako malom prostoru nalazi toliko mnogo vrhova visokih blizu 2000 metara što za običnog promatrača predstavlja fascinantnu sliku. Jedna od tih planina, manje poznata ljubiteljima brdskog biciklizma je Zec planina. Danas se na Zec planinu može doći solidnim makadamskim putem, ali nekada nije tako bilo. Cijela ova regija je ispresijecana starim stočarskim i karavanskim putevima koji vode preko Vranice, Zec planine, Bitovnje, Kalina, Sebešića… Njima se iz sela oko Gornjeg Vakufa, Travnika, Busovače, Fojnice, Kreševa izgonila stoka na ljetnu ispašu, a nekada je odvožena ruda iz rudokopa na Rosinju, Mačkari, Pećini do topioničkih peći u Kreševu, Fojnici i Dusini.
Na obroncima Zec planine se nalazi i tvrđava Kozograd za koju se pretpostavlja da je sagrađena početkom 15. stoljeća. U njoj su se skrivali dubrovački rudari, a vjeruje se da je u njoj posljednje utočište našla i kraljica Katarina prije bijega za Dubrovnik i odatle za Rim gdje i danas počiva. Toliko mnogo povijesnih zanimljivosti o kojima tako malo znamo. Sasvim dovoljan izazov da posjetimo ovu planinsku ljepoticu.
Vožnju biciklima smo započeli iz malog mjesta Bakovići, putem koji vodi za Brusnicu i Vran kamen. Dobar šumski put po kojem voze i putnički automobili smo napustili nakon 7 kilometara i prešli na desni tok rječice Bistrice, potom je napustili vijugajući uzbrdo, kako bi lakše savladali veliki uspon na Zec planinu. Debele bukve su nas pratile sve do visine od nekih 1700 metara čineći ugodan hlad, a bez dvoumljenja smo se napili hladne vode iz potočića koji svako malo presijecaju cestu. No, nakon što se izađe iz šume i uspne kojih stotinjak metara putem što vodi preko ugažene trave, na livadu zvanu Dernečište, otvore se fascinantno lijepi vidici. Na desnu stranu vide se Vran kamen i Matorac, ispod njih Fojnička dolina. Ravno preko Dernečišta, skoro pravolinijski ugažena trava što predstavlja cestu, vodi ka Zečijoj glavi, jednom od vrhova Zec planine u čijem podnožju vidimo poljoprivredno dobro na kojem se uzgaja sjeme znamenitog fojničkog krompira. Ništa manje nisu poznate ni borovnice kojih ovdje ima u izobilju, a ovdje srećemo i manje poznate crvene borovnice. Lijevo pogled puca na kanjon Vrbasa do čijeg vrela ćemo doći nešto kasnije. Fascinantno je da ova, u svom donjem toku bučna modro-zelena rijeka-ljepotica, izvire na visini od čak 1700 metara, tek stotinjak metara ispod samog vrha Zec planine. Kakva li to sila tjera vodu na ovu visinu da se ukaže i potom izdubi duboki kanjon sve do Banja Luke, odakle mirno nastavi put ka Savi? Da li je riječ o nekoj nadnaravnoj pojavi, baš kao što valja spomenuti i, u narodu poznato, Isusovo ili Pejgamberovo vrelo.
Vrelo nismo posjetili ali iz razgovora sa stočarima i posjetiocima planine (Lada Niva je neprikosnovena na ovim područjima) saznajemo da izbija iz stijene, a da su ga oduvijek posjećivali katolici i muslimani iz okolnih krajeva. Tu se nalaze tragovi klesarskih radova i bojom iscrtani krst. Radovi nikad nisu završeni, a po pričanju, prilikom svakog pokušaja tih radova započinjala bi grmljavina i nevrijeme. Katolici su održavali misu na Ilindan, a muslimani su klanjali pored vrela prije Aliđuna. Iako na Vranici i ostalim planinama ne nedostaje vrela, ostat će tajna zašto je baš za ovo vezan sveti obred. U kamenu pukotinu iznad vrela posjetioci ubacuju metalni novac.
Put nas je dalje vodio preko Sikire (ili Sjekire). Nevjerovatno mjesto, kao da je neko postavio sjekiru okrenutu naopako i od nje načinio planinu. Po samom rubu vodi uska pješačka staza, lijevo i desno provalija kao nožem odrezana. U daljini planine Bosne, mijenjaju boje od mrkozelene do svijetloplave, dok se ne stope s nebom. Vožnja bicikla po ovoj planini predstavlja vrhunski doživljaj. Stoga ne pada teško ni guranje uz iznimno visok nagib na sami vrh Šćit (1940 m) jer je spust s druge strane naprosto nezaboravan. Šćit već pripada Vranici, ali je ovdje taj prelaz s planine na planinu neprimjetan.
A onda dilema: produžiti dalje za Prokoško jezero ili zaokrenuti desno, u ponor što vodi ka Fojnici. Nedostatak vremena nas je opredijelio za ovo drugo, krenuli smo pomalo u nepoznatom smjeru, izbili u predivno pitoresknno seoce Vrtača, u kojem kao da je vrijeme stalo prije stotinjak godina, a onda adrenalinski doživljaj spusta makadamskim putem kroz šumu, sve do Tovarišta.
Zec planina i pored vjetra i vremena koje se zna promijeniti u času, predstavlja neponovljiv doživljaj za istinske ljubitelje prirode i brdskog biciklizma i toplo je preporučujemo kao iznimno lijepu destinaciju tokom ljeta.
