Pomalo “zapostavljena” zbog gorostasa kakvi su Prenj, Bjelašnica, Velež ili Čvrsnica, stiješnjena između Vranice, Vrankamena i Vitreuše, nalazi se Zec planina. Čudno kratko ime kao da nagovještava njenu blagost i pitomost. I zaista, bogatstvo vode, intenzivne boje cvijeća, zelenilo trave i fantastičan pogled će svakoga privući.
Kad se k tome doda gotovo nevjerovatan podatak da na visini od 1715 metara izvire Vrbas, ta moćna rijeka što spaja gradove: Vakuf, Jajce, Banja luku natapajući negdje dole Lijevče polje, usput predstavljajući raj za raftere i ljubitelje divljih voda, eto sasvim dovoljnog razloga da organizujemo biciklističku turu u ove krajeve.
Pristup Zec planini moguć je sa više strana. Nekad davno smo išli preko Brusnice pa imali običaj nakon Zeca vratiti se preko Pogorelice ili produžiti dalje sve do Prokoškog jezera. Ali, svaki taj put bi nas vratio u Fojnicu. Drugi način je iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja što je nama iz Sarajevo podaleko. Opcija koju smo ovaj put odabrali bila je posve neobična: prilaz od Prozora, preko mjesta Uzdol. Tura je trebala imati pedesetak kilometara i nešto sitno preko 1000 metara nadmorske visine.
Međutim, u želji da što prije osjetimo onaj divni osjećaj okretanja točkova, startali smo osam kilometara ranije. Da se zagrijemo, ali to početno zagrijavanje baš i neće prijati u povratku, jer smo već tu „nabrali“ dodatnih 300-tinjak metara uzbrdice. Kad se tome doda malo gubljenje u povratku gdje smo poneseni utiscima iz divnog dana zaboravili skrenuti na pravom mjestu, pa dodali jos koji kilometar, brojčanik je na kraju pokazivoa 75 kilometara i 1540 metara uspona. Tura za respect.
Ali koga briga za kilometre kad se nakon podugačkog ali relativno blagog uspona, putem što vijuga brojnim serpentinama ali i svako malo otkriva brojne potočiće kojih se sa zadovoljstvom napijete, izbijete na one travnate livade prekrivene tepihom od bijelog ili žutog cvijeća. Uz to, izlaskom iz šume otvore se i vidici pa čovjek ne zna gdje bi prije pogledao.
Naravno, legenda Ivo nije propustio priliku da se okupa u bistroj vodi kraj jedne brane, a mi ostali smo u vodi radije uživali na samom izvoru. Interesantno, ta divlja rijeka u svom središnjem toku i bogata vodom blizu ušća izvire kao mali potočić, curkom curi i da bismo napunili boce koristili smo improvizaciju od lišća.
Tura na Zec planinu okupila je 41 biciklistu iz Sarajeva, Mostara, Fojnice, Visokog, Jablanice…. I svi su uživali na svoj način. Jednima je dovoljno bilo ispeti se do ispod izvora Vrbasa, fojničani su preko vrha planine otišli u svoj kraj, a mi smo produžili dalje uživajući u suncu, pogledu i vožnji travnatim tepihom uskom planinarskom stazicom.
Za ovakav singl trail zbilja vrijedi pomučiti. Na kraju kao šlag na tortu došla je posjeta vodopadu visokom oko 40 metara. Bujica vode je tako snažna da je srušila neku staru vodenicu. Dalje je slijedio podugačak spust koji je prošao, srećom bez problema. Čak ni guma nikom nije pukla.
Na kraju, ne možemo a da ne spomenemo kako je prava šteta što puštamo kojekakve divljake da uništavaju planinu. Naime, na izvoru Vrbasa sreli smo grupu moto crossera koji su se, ruku na srce, ponašali vrlo korektno smanjivši gas, a neki su čak gasili motore dok su prolazili kraj nas što se penjemo uzbrdo. No, idiličan mir na samom vrelu narušila je grupa džipova koji su, onako bahato, ravno preko trave došli metar do izvora, ostavili upaljene automobile, napravili selfie i okrenuli nazad roveći točkovima zemlju, razbacujući busenje i cvijeće na sve strane. Zbilja je teško razumjeti nekoga ko se cijeli dan drnda u autu zatvorenih prozora, vjerovatno zbog klime, da bi došao uništiti jedno ovako lijepo mjesto. Zakon kaže da je vožnja motornih vozila van puteva zabranjena, ali koga briga. Vidljivi tragovi uništene trave i zemlje kazuju da ovdje zakona nema. Vlasti još jednom padaju na ispitu. Ništa zato, mi idemo biciklima obilaziti druge ljepote, dok ih nisu uništili.
Tekst i foto: Emir Vučijak
[wzslider]
