Uspon do bivšeg releja na Brasini je svakako jedna od najpoznatijih i najatraktivnijih brdsko-biciklističkih tura u Bosni i Hercegovini, a jedina „mana“ je jako gruba podloga zbog koje ova tura predstavlja pravi izazov za vožnju.
Također, i vremenski uslovi koji vladaju u ljetnim mjesecima otežavaju vožnju pa je izbor pravog vremena za vožnju ove ture od izuzetne važnosti, a kao idealni se izdvajaju proljeće i jesen.
Međutim, ovaj put odlučio sam probati vožnju u zimskim uslovima, a razlog je naravno FAT BIKE koji je upravo namjenjen za vožnju po snijegu, a koga još nisam imao priliku isprobati obzirom da je kupljen ljetos.
Mali porast temperatura i sunčano vrijeme bez vjetra bili su idealni za ovu zimsku (avan)turu, a pošto su zimski dani još uvijek kratki odlučio sam krenuti sa Podveležja, tj. iz sela Šipovac odakle počinje makadamski uspon prema Brasini.
Snijeg počinje tek na 1200 m.n.m pa prvih 400m uspona vozim po „heregovačkom snijegu“ tj. po krupnom kamenu na kojem točkovi proklizavaju pa imate osjećaj kao da vozite po pravom snijegu.
Naravno uz pravi pritisak zraka u gumama FAT BIKE bez problema ide po ovoj gruboj podlozi pa brzo dolazim na visoravan Poljice odnosno do prvog snijega koji se spustio do prvih serpentina iznad visoravni.
U snijegu su tragovi automobilskih guma čiji su rubovi zaleđeni pa dosta proklizavam jer je širina guma skoro ista i često dohvatim rub kolotraga. Na sreću tragovi brzo završavaju pa mogu normalno da vozim po snijegu.
Zbog niskih temperatura proteklih dana snijeg je na površini zamrznut pa nakon dodatnog ispuštanja zraka iz guma nemam problema da vozim po njemu, a osjećaj je odličan.
Brzo dolazim do odvajanja za Zijemlje odnosno Rujište nakon čega počinju prvi nanosi na putu pa je uspon sve zahtjevniji.
Ipak veći dio je moguće voziti, a podloga je puno bolja od krupnog kamena pa uspon ide brzo uz obavezno fotografisanje.
Naravno, zbog jakih vjetrova, većina snijega je na putu, a mjestimično ima toliko leda da sam se par puta okliznuo i pao.
Pred sami vrh nailazim na velike nanose suhog snijega koji nije zaleđen pa je po njemu nemoguće voziti jer točkovi propadaju, tako da zadnjih par stotina metara guram i nadam se da ću se moći barem spustiti biciklom u povratku.
Na vrhu sam u 14:30 nakon 3 sata i 40 minuta pa obzirom da je već kasno nemam puno vremena za slikanje jer me čeka ledeni spust, a da je temperatura ispod nule uvjerio sam se kad sam vidio da se voda u boci počela lediti.
Sniježni spust je super, čvrsti snijeg podsjeća na asfalt i za sat vremena sam u Šipovcu odakle sam i krenuo, što nije loše obzirom na nekoliko padova, klizanja, propadanja i prevrtanja.
Spust nastavljam starim austro-ugarskim putem, ali snijeg sa točkova nije spao ni nakon 15km makadama, pa po povratku moram u autopraonu.
Tekst i foto: Đani Rahimić
